REKET U BLITVI
Tatjana GROMAČA
18. svibnja, 2006.

"Mi smo ovdje zbog gotovine i zbog boljih cijena. Ako čovjek ima veću količinu, mora doći tu, ostalo je ograničena prodaja. 'Konzum' je isto nešto otkupljivao od nas, ali on nam plaća jako malo. Zato i može robu prodavati jeftinije, jer jeftinije otkupljuje. Prije 'Konzuma' imate i par posrednika koji si isto pokupe svoju proviziju. Ma, 'Konzum' je najveći švercer, on iz doline Neretve vuče tu svoju robu pitaj boga od kuda, isto kao i ovi ovdje na parkiralištu. To je sve uvoz ili preko Hercegovine, pitaj boga, to se ne zna od kud dolazi, šibaju preko tih šupljih granica, preko Bosne…"

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Veliko parkiralište iza gradske tržnice već je u pola pet ujutro gotovo sasvim puno – vozila "veće" zapremnine – kombiji, kamioni, hladnjače. U mjesecu maju razdanjuje se oko pola šest. Do pola šest, gradom vladaju praznina, mrak i provincijska tišina, a ona ne mora uvijek djelovati dobroćudno. Pogotovo kada je riječ o već markiranom području iza tržnice – i ondje vlada tišina, ali tišina koja okružuje budne, one koji su već davno posrkali svoje prve, doduše noćne, kave. Tišina koju stvaraju ovi budni jest tišina s "težinom" - njome okružen, čovjek osjeća nelagodu, jasan znak da nije dobrodošao. Nitko od parkiranih vozača ovdje nije dobrodošao, zato je atmosfera na parkiralištu puna "specifične težine", težine koju daje aura "ilegalne radnje". Tenzija na parkiralištu govori – ne pitaj ništa osim nužnih stvari, potrebnih za golu operativnost. Ili, konkretnije – ne zapitkuj, ne guraj nos gdje ne treba. Uzmi novac i bježi!

Sve se odvija u tišini. Žene u zrelijim godinama dolaze s torbama i željeznim kolicima, prilazeći nijemim kamiondžijama. Pokazuju prstom, i kažu: "Daj mi salate, dvadeset kila. Pošto ti je peršin? Može tri kile. Mrkve mi daj pet kila. Imaš i pomidore?"
 
Opasna igra
 
Nijemi prodavači strogih pogleda trpaju vreće s povrćem i drvene "kašete" na željezna kolica. Žene diskretno plaćaju utrženu robu, potom odvlače kolica niže, samo desetak metara dalje, između dugih, u redove nanizanih, kamenih stolova. Tu je svoja krila raširila – gradska tržnica. Ondje žene rasprostiru robu na stolove, oblače vunene prsluke istovremeno namještajući lica u dobroćudne, bezazlene izraze, mješavinu patnje i vjerom podržane dobrote, za kakve znaju da sliče na lica "domaćih nonica". Ili, rečeno po purgerski, "kumica s placa". Začas će proći i "diler" plastičnih vrećica, od kojega će kupiti jedan "bunt", a onda će se već početi i razdanjivati. Počet će stizati prvi kupci. Svaki od njih već je poklonio povjerenje nekoj od nonica. Svaki od njih vjeruje da je upravo njegova nonica prava, domaća nonica, koja se popodnevima znoji na njivi, a zorom – evo je već za njenim skromnim, ali pravim domaćim "štandom".
 
Jedan prodavač na parkiralištu ilegalne trgovine prihvaća razgovor. To je zato jer je njegov kombi malen i star, za razliku od velikih bijelih mercedes kombija i hladnjača, a iz njega ne vire kašete s artičokama, dinjama, grožđem, savršeno oblikovanim rajčicama i paprikama. Roba koju ovaj prodavač "na veliko" nudi je isključivo sezonska – salata, cikorija, malo blitve i peršina. Jasno je, riječ je o jednom od rijetkih proizvođača ovdje, istinabog, također u ilegalnoj radnji prodaje - ali svoje robe!
 
- Pogledajte nam ruke, pa ćete vidjeti da mi radimo u kampanji. Većina prodavača voća i povrća imaju čiste, bijele ruke, kao i vi, a naše, pogledajte kakve su, i sve će vam biti jasno! – kaže naš sugovornik koji jedini nije emitirao silnice prezira i prijeteće mržnje, pa smo mu se čak i usudili prići. Ipak, promatrani smo, nimalo ugodnim pogledima sa svih strana, dovoljno ozbiljnima da shvaćamo da ovo ovdje nije bezazlena igra, već ozbiljan, nipošto sitan biznis.
 
Kod našega sugovornika kila salate košta četiri do pet kuna. Na tržnici, kada je "kumice" ili "nonice" otkupe, košta deset. To je uobičajen put "preobrazbe" cijena, objašnjavaju nam – cijene otkupljene robe su na tržnici veće uglavnom pedeset posto. Ali ja, kao pojedinačni građanin, ne mogu od prodavača na parkiralištu kupiti samo dvije kile salate – ovo je isključivo biznis "na veliko".
 
- Mi smo ovdje zbog gotovine i zbog boljih cijena. Ako čovjek ima veću količinu, mora doći tu, ostalo je ograničena prodaja. "Konzum" je isto nešto otkupljivao od nas, ali on nam plaća jako malo. Zato i može robu prodavati jeftinije, jer jeftinije otkupljuje. Prije "Konzuma" imate i par posrednika koji si isto pokupe svoju proviziju. Ma, "Konzum" je najveći švercer, on iz doline Neretve vuče tu svoju robu pitaj boga od kuda, isto kao i ovi ovdje na parkiralištu. To je sve uvoz ili preko Hercegovine, pitaj boga, to se ne zna od kud dolazi, šibaju preko tih šupljih granica, preko Bosne…
 

REKET U BLITVI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.