OGRADE BEZ GRANICA
Tena ERCEG
18. svibnja, 2006.

Nekoć izrazito liberalna Nizozemska zasad je otišla najdalje u rigidnosti građanskih testova, a za svoje antiimigrantske mjere ministrica tog sektora Rita Verdonk, bivša upraviteljica zatvora, u više je navrata dobila komplimente nizozemske desnice. S druge strane, pak, istraživanja pokazuju da je istočna Europa prema imigrantima najmanje gostoljubiva regija na svijetu, pa tako samo 29 posto Poljaka podržava dolazak imigranata, a najksenofobičniji narodi u Europi su Grci, čija zemlja sa 11 milijuna stanovnika ima oko milijun imigranata, te Mađari, Estonci i Latvijci

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Europska je Unija temelje za uspostavu zajedničke imigrantske politike postavila još 1999. godine, a tada se najviše govorilo o potrebi pronalaženja ravnoteže između humanitarne i ekonomske komponente, pravednom tretmanu svih onih koje loši životni uvjeti tjeraju u Europu, pa i uspostavi partnerskih odnosa i pomoći zemljama koje njihovi stanovnici masovno napuštaju. Tijekom idućih nekoliko godina donesene su i neke direktive, poput onih o ujedinjenju obitelji, primanju studenata, integraciji i zapošljavanju radnika, no bujanje terorizma i razočaranje multikulturalizmom s kojima je započeo novi milenij, rezultirali su time da ove direktive nisu zaživjele, niti su članice EU-a uskladile svoje imigrantske politike, a sve nove mjere koje su one donijele u pravilu su represivnije od dotadašnjih i zapravo ne nude konstruktivni okvir za rješavanje pitanja imigracije.

Ideali ljudskih prava brzo su pali u drugi plan pred naletima terorističkih napada i ksenofobičnih ispada pojedinih gostiju iz "trećeg svijeta", a mnoge su članice nekoć poznate po gostoljubivosti, poput Francuske, Nizozemske ili Velike Britanije, bez oklijevanja krenule u deportiranje tisuća izbjeglica čak i u zemlje kao što su Iran, Irak i Demokratska Republika Kongo. Europski mediji danas su puni debata o tome kako se postaviti prema ovom problemu, a čak i zemlje koje su proteklih godina primile velik broj useljenika, pa i one koje nikada nisu imale problem imigracije, sve su sklonije zatvaranju granica.
 
Španjolska je, primjerice, prije godinu dana takozvanim programom amnestije legalizirala status čak 600.000 imigranata, no, prema pisanju tamošnjeg dnevnika Sur, njihova integracija nije nimalo uspješna, i to upravo zbog "nedostatka materijalne i diplomatske pomoći EU-a". Čak 60 posto Španjolaca danas smatra da stranaca u zemlji ima previše, a nakon nezaposlenosti, imigracija je najveći problem te zemlje.
 
Češka kao iznimka
 
Slična je situacija i u Irskoj, koja je od posljednjeg proširenja Unije 2004. godine primila 206.000 istočnih Europljana, mahom iz Poljske, Litve, Latvije i Slovačke, pa sada ti imigranti čine 10-ak posto od oko 3,9 milijuna stanovnika Irske. Prema istraživanju dnevnika Irish Times i agencije TNS, 78 posto Iraca danas smatra da ponovno treba uvesti radne dozvole za strane radnike. Slovenija je, pak, u veljači ove godine donijela novi zakon o azilu koji su i slovenske i međunarodne institucije za zaštitu ljudskih prava, poput UNHCR-a, ocijenile izrazito restriktivnim, pa i na granici humanitarnog prava. Prema istraživanju provedenom povodom prošlogodišnjeg Međunarodnog dana migracija upravo je istočna Europa prema imigrantima najmanje gostoljubiva regija na svijetu, pa tako samo 29 posto Poljaka podržava dolazak imigranata, a prema istraživanju Eurobarometra, poslije Grka, najksenofobičniji narodi u Europi su Mađari, Estonci i Latvijci. No, za razliku od Grčke, koja sa 11 milijuna stanovnika ima oko milijun imigranata, uglavnom Albanaca, zemlje istočne Europe strancima još uvijek nisu naročito privlačne destinacije. Jedina iznimka u tom dijelu EU-a je Češka Republika, koja planski dovodi useljenike i već se sada priprema za integraciju oko 1,4 milijuna novih stanovnika, koliko se predviđa da će ih tamo biti polovinom stoljeća.
 
Svi ovi primjeri svjedoče da Europa nema zajednički stav o tome kako se postaviti prema pitanju imigracije, no neke sličnosti u razmišljanjima, naročito među "starim članicama", uočljive su, a sigurno je da će upravo one odrediti daljnje ponašanje prema pitanju imigracije. Sudeći po onome što se danas može čuti od vođa najjačih europskih država, imigracija je postala prije svega klasno pitanje. Prevladavajuće ideje za oblikovanje te zajedničke politike diskriminatorne su upravo prema najsiromašnijima, a njihova će implementacija za posljedicu imati dodatno propadanje i siromašenje zemalja koje ljudi danas masovno napuštaju.
 
To se lijepo vidi i na primjeru nedavnog izjašnjavanja "starih" članica o otvaranju granica stanovnicima novih 10 članica. Većina tih zemalja pristala je, naime, dozvoliti ulazak točno određenom kvalificiranom profesionalnom kadru, dakle mahom osobama iz viših slojeva društva, dok su "obični" radnici, osim u iznimnim slučajevima, još uvijek nepoželjni.

OGRADE BEZ GRANICA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.