LOGOR NA RASKLAPANJE
Vladimir MATIJANIĆ
18. svibnja, 2006.

Kompleks Manjače gotovo je isti kao i u prosincu 1992. godine, kada je raspušten koncentracijski logor. Šest hangara u kojima su bili logoraši sada su prazni, a u zgradi bivše komande logora smješten je Centar za razvoj i unaprjeđenje sela Republike Srpske. Nema spomen-ploča posvećenih žrtvama, ni turista koji bi obilazili ostatke logora. Uopće, riječ logor ovdje se nerado izgovara, traže se eufemizmi, spominju se zatvor, istražni centar i slični pojmovi koji bi trebali svjedočiti da je Manjača bila nešto drugo

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Bujna bosanska vegetacija podrazumijevajuće se prorjeđuje s povećanjem nadmorske visine, pa nas na koncu puta očekuje samo proljetno zelena trava prošarana poljskim cvijećem i poneki zaostali crnogorični izdanak. Od sela Kola idemo uzbrdo, kroz mjesto gdje cesta dijeli kasarnu Mika Bosnić, do makadama koji završava na obali umjetnog jezera. Stotinjak metara prije jezera s lijeve strane, kompleks je Centra za razvoj i unapređenje sela Republike Srpske. Centar je prije zadnjega rata bio vojna ekonomija, a tada je postao logor Manjača, jedan od jezivijih toponima iz minulih ratova u kojemu su bosanski Srbi 1992. godine zatvarali i mučili sumnjivce otkrivene metodom nečiste krvi.

Prije četrnaest godina odavde se teško izlazilo. Sada se ulazi na preporuku koju u sjedištu centra, smještenom u nizu baraka "na lakat" gdje su nekad stolovali zapovjednici logora, pribavlja umirovljeni potpukovnik Vojske Republike Srpske Dane Lukajić, u ratu časnik za sigurnost u logoru. Pet minuta kasnije, Dane izlazi iz komande s krupnim radnikom u maskirnom prsluku, vodičem kroz logor...

Kivi u logoru

"U Manjaču su stalno dolazili predstavnici Međunarodnog crvenog križa, saniteta, tu je svaki dan do 17 sati bio nutricionist. Hrana je stizala iz Zagreba šleperima u organizaciji MKC-a. Ispočetka, dopremali su kivi za zarobljenike, onda sam rekao da je to preopasno. Kamioni s kivijem prolazili su kroz naš teritorij u kojemu su ljudi bili skoro gladni. Zamislite, kivi za zarobljenike u šleperu kroz Laktaše, a tamo žive ljudi čija djeca nemaju šta jesti na liniji. Rekao sam im da izbace taj kivi, pa su počeli dopremati drugačije voće, mandarine i slično", reklamira Lukajić logorsku prehranu u Manjači kao da razgovaramo o mondenom ljetovalištu, a ne o mučilištu.

Maskirni otvara hangare, vidjeli smo tri u prvom redu do kapije, tri u drugom redu nije imalo smisla ni gledati. Vidiš jedan, vidio si sve. Prazni su, izuzmemo li naslagana drva i nekakve plastične bačve. "Ležali su u šest redova, po tri sa svake strane. U sredini su bili razmaknuti, da se može prolaziti", tumači Lukajić i gestikulira rukama. Pred kraj obilaska, maskirni napominje da je u svakom hangaru i tekuća voda, te odvrće jednu slavinu u kutu. Prepričava nedavno iskustvo, kad je skupina Bošnjaka došla na komemoraciju.

"Bio sam ovdje dežuran kad su došli muslimani, tu su htjeli stavljat nekakvu ploču. Došlo ih deset autobusa. I sad, izašli oni, prolaze kraj mene, ne znaju ko sam i čujem dvije njihove u onim dimijama, gledaju i pričaju 'pa nije njima ovdje bilo tako loše'. Baš tako su rekle", kaže maskirni.

Manjača, udaljena tridesetak kilometara od Banje Luke, bila je logor za nesrbe – mahom Bošnjake iz prijedorskog i banjalučkog kraja - od 1. lipnja, do kraja 1992. godine. "Tu su dovođeni sumnjivi. Dalje, kada su rasformirani prijedorski logori, dio zatvorenika upućen je ovamo. Bilo je tu i nešto vojnika koje smo zarobili na prvoj liniji. Sve skupa, kroz logor je prošlo 4403 ljudi. Da nije bilo mene, ne znam bi li i bili popisani. Imali smo šest bjekstava, dva uspješna, a i ta bjekstva su bila s obližnjih ekonomija, a ne odavde, iz logora. I bilo je ružno. U trideset godina moga službovanja nisam imao nijednu mrlju. Možda jedino ovo, ali nastojao sam raditi pošteno, da ispitivanja budu što korektnija. Da nije bilo nekih od nas, ovo je moglo postati nova Srebrenica", kaže Lukajić.

Sušičavi musliman

Dule, koji danas vodi ekonomiju i od kojega smo i dobili dozvolu za obilazak logora, sjeća se "padobranaca", tipova koji su pokušavali ući u logor i maltretirati zarobljenike. "Govorili smo im da to ne rade, jer proći će rat, a mi ćemo ostati ovdje, živjeti s tim ljudima koji su bili zatvoreni", prisjeća se Dule, pa komentira logoraše i logor: "šta im je falilo, doveli su onog sušičavog muslimana, stavili ga tu na ogradu i snimali ga. A tu nitko nije planirao logor, tu su bile krave i ovce."

LOGOR NA RASKLAPANJE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.