BLOKETE OTPORA
Igor LASIĆ
18. svibnja, 2006.

Sam izostanak ozbiljnijeg vlasničkog fizičkog otpora bagerima na Viru – veće su probleme rušiteljskom režimu zadavali pojedinci uz Vransko jezero – očekivan je znamo li da su većinom posrijedi vikendaši i rentijeri apartmana. Čudno je ipak što ne žele sami odraditi rušenje, što valjda vjeruju da im država nikad neće naplatiti troškove radova i odvoz šuta. Štoviše, na otoku, na kojem divlja gradnja traje od sredine 70-ih godina, tokom par sati vidjeli smo desetak dvorišta s radnicima oznojenim pod jakim suncem, koji ne ruše nego dalje grade, bez dozvole

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Koliko god bili medijski preparirani za ono što vas čeka na Viru, otoku glasovitom po skoro 90 posto bespravno podignutih kuća, nemoguće je ne biti zapanjen prilikom osobne posjete i boravka. Tih 90 posto iznosi gotovo devet tisuća objekata, bez kanalizacije i vodovoda, na otoku veličine od ni pola Lastova. Uživo, izgleda kao da je čitav svijet otišao u tom smjeru, u vir što ga predstavlja pozdravna tabla nadomak mosta kojim se dolazi s kopna, s grafitom "Otok sreće i ljubavi". Ne samo fotografu, i novinaru Ferala žao je, a inače nije, što nismo više u kolor-izdanju, da i slikom prenesemo raskoš nijansi koje se niz krš prelijevaju u more. Ali, to ionako znate s TV-a, dok bi za potpunije utiske tamo stvarno trebalo poći lično, prije negoli država sruši Vir.

U srijedu, 17. svibnja, započelo je rušenje prvih pedesetak ilegalnih gradnji, u rasponu od tek salivenih temelja do gotovih kuća pod krovom i satelitskom antenom. Neće ministrica zaštite okoliša i graditeljstva Marina Matulović-Dropulić s vremenom srušiti svih osam tisuća i nešto virskih gradnji s onu stranu zakona, dakle, s tim straha nema, no pitanje je hoće li ih konačno zbrisati više od nekoliko stotina i hoće li u natezanju s lokalnim vlastima prostorno planiranje ipak prerasti u najobičnije odobravanje dosadašnje bespravne gradnje. Mjera koju je ministrica zacrtala po zakonu, međutim, govori kako čak 30 posto postojećih objekata ne može ući ni u kakav budući prostorni plan Vira, pa ma kako lokalne vlasti projektirale jednom legaliziran izgled otoka.

Nedostižna dozvola

Sam izostanak ozbiljnijeg vlasničkog fizičkog otpora bagerima na Viru – veće su probleme rušiteljskom režimu zadavali pojedinci uz Vransko jezero – očekivan je znamo li da su većinom posrijedi vikendaši i rentijeri apartmana. Čudno je ipak što ne žele sami odraditi rušenje, što valjda vjeruju da im država nikad neće naplatiti troškove radova i odvoz šuta, kao što su vjerovali i to da neće srušiti baš njihov objekt. Jer, kad se ruši samo nekima, mnogi vjeruju da neće njima. A država je dosad umnogome tim ljudima dala vjerovati da neće biti rušenja. Do te mjere da smo na Viru tokom par sati vidjeli desetak dvorišta s radnicima oznojenim pod jakim suncem, koji ne ruše nego dalje grade, bez dozvole.

Dozvolu je na Viru nemoguće dobiti, ne može biti pravovaljana dok nije na snazi prostorni plan lokalnih vlasti, koji je prije dvije godine odbačen od ministarstva zbog neusklađenosti s novom Uredbom o zaštićenom obalnom području (unutar 70 metara od mora). Dozvolu nema gotovo nitko unatrag tri desetljeća, jer prostornog plana otoka zapravo nikad nije ni bilo na snazi... Naravno, tolike i tako zgusnute ulice s kućama koje pršte od neviđene stilske ambicioznosti i jednako nedostatka okućnice, nisu po Viru obnoć iznikle. Bespravna gradnja ovdje traje još od sredine sedamdesetih, kada je otok nakon mučnog navlačenja pošteđen od ideje i nakane da se na njemu sagradi atomska centrala. Umjesto centrale Virani su dobili most preko uskog kanala do kopna u blizini Privlake i Nina, a njime su ubrzo krenuli šleperi natovareni "materijalom", da procvjetaju na tisuće bauštela.

Jedno od tumačenja takvog naglog razvoja sreće i ljubavi na ovome otoku, kazuje da su starosjedioci – danas u posjedu manje od tisuću kuća – zemljište prodavali u strahu od nuklearke. Pouzdana činjenica je to da lokalna vlast ne da nije podigla uzbunu nakon pojave arhitektonskih metastaza na licu otoka, nego je urbanističku i svekoliku drugu propast do danas u najmanju ruku mirno promatrala, naročito tokom posljednjih desetljeće i pol, nakon ukidanja instituta društvenog vlasništva. Simptomatično je pritom da Vir ima neproporcionalno visok udio uglednih političara među svojim povremenim žiteljima i vlasnicima uglavnom dvokatnica. Tu se u plićaku brčkaju Anto Đapić i Zdravko Tomac, Pavao Miljavac i Darko Milinović, Mirjana Brnadić i Ratko Maček... No, kudikamo jači veleposjednici kriju se između mađarskih agencija koje su sagradile na stotine apartmana za prodaju i najam: uvalu Svinjá zabetonirali su do žala, pa je raskivanje toga pomorskog dobra među prvima na popisu radova ministarstva.

BLOKETE OTPORA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.