KRAMA
Viktor IVANČIĆ
18. svibnja, 2006.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Poput mnogih svojih kolega po profesionalnom opredjeljenju, Zlatko Kramarić već puno desetljeće i pol prolazi kroz hrvatsku politiku tako da za sobom ne ostavlja traga. Vještina se zove gmizanje. Strateški kredo: Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo, ali tako da nitko ne može ići našim stopama!

Zadnja manifestacija ove virtuozne sposobnosti zbila se prilikom nedavnoga saborskog glasanja o skidanju zastupničkog imuniteta Branimiru Glavašu zbog optužbi da je naređivao zločine nad srpskim civilima u Osijeku 1991. godine, kada je Kramarić samoga sebe izjasnio kao "suzdržanog".
 
Kada je to Kramarić bio "suzdržan" - pitat će se zahtjevniji čitatelji – u Osijeku 1991. godine, kada su se prakticirali zločini nad srpskim civilima, ili sada, prilikom saborske debate o skidanju imuniteta, pošto je gornja rečenica prilično nejasna? Ali odgovor ovog potpisnika glasi: Baš me briga kako ćete čitati moje rečenice! U kojem god razdoblju da prepoznate Kramarićevu "suzdržanost", nećete se osjetiti zakinutim. U tome i jest tajna gmizanja, "napredne politike" koja za sobom ne ostavlja traga.
 
Zlatko Kramarić, dakle, nije podržao odluku o skidanju imuniteta Branimiru Glavašu, i to zato što je – "liberal". "Morao sam na neki način upozoriti kako je odnos koji je Državno odvjetništvo ovom prilikom iskazalo prema Hrvatskom saboru neprihvatljiv za mene kao liberala", izjavio je za ovaj list. Grijeh Državnog odvjetništva u tome je što je "sastavilo šlampav zahtjev za skidanje imuniteta Branimiru Glavašu", pa se na taj način, veli Kramarić, "poigralo s povjerenjem građana" prema toj instituciji.
 
To objašnjenje je dovoljno bijedno da pristojna čovjeka zaboli želudac, tim više što se Kramarić uporno razmeće svojim "liberalizmom". Uživjevši se u ulogu paradnog legalista, iskoristio je tobožnju "šlampavost" jednog dokumenta kao izliku da uskrati svoj glas otvaranju istrage zbog ratnih zločina koji su nedvojbeno počinjeni.
 
Vrlo je zanimljivo da noćna hapšenja, premlaćivanja, mučenja i ubojstva civila u Osijeku – od kojih su neka, istina, izvedena "šlampavo", recimo tako što su zarobljenici bili prisiljavani ispijati sumpornu kiselinu iz akumulatora – nisu bila "neprihvatljiva" za Kramarića "kao liberala". Jer da jesu, tada bi valjda u ovih desetljeće i pol našao načina da na njih "upozori" jednako teatralno i kategorično kao što danas "upozorava" na "šlampavost" Državnoga odvjetništva.
 
No, ni jedan pisani trag takvog Kramarićeva "upozoravanja" ne postoji. Nema službenih dopisa odvjetništvu ili policiji, nema pisama političkome vrhu ili nevladinim organizacijama, nema papira koji bi sadržavao najobičniju ljudsku zabrinutost, nema čak ni jasne izjave u kojoj će se zagovarati liberalni nazori i odlučnost u borbi za principe, na primjer: To nekontrolirano izlijevanje kiseline u ždrijela, to prikapčanje žica od induktorskog telefona na mošnje, to je toliko šlampavo da je posve neprihvatljivo za mene kao liberala!
 
Zlatko je Kramarić, naime, u vrijeme kad su se famozni zločini aranžirali i provodili, bio gradonačelnik Osijeka, kao i godinama kasnije, pa je i po imperativu političke funkcije, a da ne govorimo o nečemu što se zove moral, bio dužan štogod "upozoriti". Međutim, on je tada, kao i danas, bio radikalno "suzdržan". Najbolje će to posvjedočiti neki od članova obitelji žrtava, koji su u onim olovnim vremenima kucali na gradonačelnikova vrata, htijući moliti pomoć i zaštitu, ali ih gradonačelnik nije želio primiti. Tog paragrafa bontona sjetio se petnaest godina kasnije, kada se u Saboru – nakon što je "suzdržano" podupro ratni zločin - srdačno rukovao s Branimirom Glavašem.
 

KRAMA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.