Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
FAKINI
17. svibnja, 2006.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Sada se dvoji kako je moguće da hladnokrvni ubojica piše tako nježne poruke svojoj voljenoj, a nađeno ih je čak 354, što ih je odaslao mobitelom u samo nekoliko mjeseci, istodobno dok je pljačkao i ubijao. Kao da i najveći zlikovci u povijesti nisu obožavali svoje žene, djecu, majke... Nitko, međutim, ne postavlja pitanje koje se, iščitavajući njegovu biografiju, naprosto samo nameće: ako se ovako ponašao u miru, što je tek radio u ratu? Ako danas hladnokrvno zbog novca ubija zaštitare na putu u neku banku usred Zagreba, uz veliki rizik da bude uhvaćen, što li je tek radio na onim pustopoljinama hrvatskih ratišta, daleko od očiju javnosti, s blagoslovom svojih nadređenih, i pri tome savršeno obučen da ubije? To se pitanje pažljivo prešućuje, štoviše, za ubojicu i pljačkaša banaka, ovih dana uhvaćenog Nenada Filipovića, njegov ratni mentor general Ante Roso kaže kako je bio hrabar vojnik, te da je sudjelovao u puno akcija, i još šeretski kaže Roso da je znao da je dotični fakinčić, da je "lud", ali da je spreman otići tako daleko, to Roso, tvrdi, nije ni sanjao.

Roso dakako ne preuzima nikakvu odgovornost za svoga fakinčića, koji je, eto, otišao predaleko ubivši prilikom jedne od svojih pljački dvojicu zaštitara, a opet vražja povijest svjedoči činjenicama shodno kojima je upravo taj Roso itekako sudjelovao u stvaranju "fakinčića", kojemu je mirnodopsko vrijeme najvjerojatnije bilo tek produžetak onoga ratnoga što ga je proveo pod okriljem Rose i Gotovine, a koje je za njega značilo i vlastito oslobođenje. Naime, u velikoj amnestiji svakovrsnih kriminalaca koji su 1991., voljom vrha vlasti, pušteni iz zatvora, potom naoružani i upućeni u rat ("jer zašto da ginu naši sinovi, neka ginu kriminalci", kazat će tada Zdravko Tomac), iz Kazneno-popravnog doma u Glini izlazi i mladi Filipović, tada 18-godišnjak i odmah postaje štićenik Ante Rose, a zatim i Ante Gotovine. Roso tada stvara vlastitu formaciju, po uzoru na Legiju stranaca iz koje je, baš kao i Gotovina, i došao u Hrvatsku, pa je ta "specijalna postrojba glavnog stožera HV-a", kao što joj i ime kaže, izvodila malo poznate "specijalne zadatke".
 
Ne treba biti puno pametan za znati o kakvim je zadacima mogla biti riječ, ako se zna da su specijalcima postajali kriminalci, pri tome još i mladi ljudi, "fakini", kojima su veliki ratni vojskovođe, čije biografije ne sežu dalje od Legije stranaca ili umiješanosti u oružane pljačke u Francuskoj, poput Gotovinine, lako i vješto manipulirali. Treba se prisjetiti još jednog Rosinog fakinčića, o kojemu je svojevremeno snimljen čak i film u kojemu se veliča njegov ratni put, a riječ je o izvjesnom Martyju Cappiauu, plaćeniku francuske mafije, koji je, bježeći pred evropskom policijom, također završio u Rosinoj "specijalnoj postrojbi", na radnom mjestu dobavljača "borbeno–tehničkih sredstava", što je bilo drugo ime za ilegalnu trgovinu oružjem. I taj je "fakin" još 1998. likvidirao čovjeka, ali je zločin naravno zataškan, jer Cappiau se tada vodi kao pripadnik elitne jedinice Glavnog stožera, a i to je još vrijeme velike moći bivših legionara, kasnijih generala hrvatske vojske, potom ponovo ubija u mafijaškim obračunima, da bi u jednom takvom i sam bio ubijen.
 
I dok su, kao pripadnici Legije stranaca, i Roso i Gotovina, ratovali za lovu, a francuska ih vlada tretirala kao plaćenike, ovdje, u "pravednom" i "oslobodilačkom" ratu, gdje je inflacija počasti i činova bila Tuđmanova praksa, postali su dobro plaćeni heroji, a i sve su njihove "bebe", domaći ili pak kriminalci s međunarodnih tjeralica, odlikovane visokim odličjima za velike "zasluge u ratu"; iz vojske se otpuštaju samo ako su uhvaćeni u nekom teškom nedjelu, poput Filipovića, nakon što je 2000. identificiran kao pljačkaš jedne zagrebačke banke, a i tada odlazi s visokom vojnom mirovinom, beneficijama ratnog veterana, naramkom odlikovanja i, jasno, odanosti Anti Gotovini koji će Filipoviću biti i vjenčani kum. Uglavnom čvrsta, po mogućnosti, kumska veza s Gotovinom uvijek je dobra preporuka nekom od kriminalaca koje su njihovi "generali" i uzori htjeli oblikovati poput sebe samih – pripadnika plaćeničke Legije stranaca iz koje su početkom devedesetih i došli u Hrvatsku. U još jedan rat, koji se svima itekako isplatio, a sva je razlika među vojskovođama i vojnicima što se jednima (Gotovina) sudi za ratne, drugima (Filipović) za mirnodopske zločine. Pri tome se jedni, oni s činovima generala, budući da su optuženi za zločine protiv srpskih civila, i dalje tretiraju kao heroji i žrtve politike, drugi pak, poput Filipovića, otvoreno se nazivaju kriminalcima, pripadnicima zločinačke organizacije, jer fakinčić je dolijao tek kada je u pljački usred Zagreba ubio dvojicu Hrvata. Tretman zapravo, grubo rečeno, zavisi o etničkoj pripadnosti žrtve, a ne o težini samog zločina.
 

GLEDE & UNATOČ: FAKINI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.