FERAL U
LEGENDARNOME LONDONSKOM "ROYAL ALBERT HALLU" NA KONCERTU ERICA
CLAPTONA
GOD IS BACK HOME
Darko VUKOREPA
1. lipnja, 2006.
Posljednja trećina dvosatna koncerta započela je ništa manje
furiozno od krešenda s kojim je završila: "After Midnight" i
16-minutna "Little Queen Of Spades", po mnogima udarna stvar cijeloga
koncerta, dobrano su "poderale" žice na gitarama Claptona, Trucksa i
Bramhalla II. "Vatromet" je priveden kraju himničnom trijadom - "Wonderful
Tonight", "Layla" i "Cocaine", dok je ukazanje
zaključeno jedinim "bisom" – nezaobilaznim "Crossroadsom"
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
Dok jedni hodočaste u Fatimu i Međugorje, ili, pak, odlaze u
Rim da vide Papu, drugi, uključujući i ovoga novinara-namjernika, žive u nadi
da će se barem jednom u životu zaputiti put londonskog rock-svetišta Royal
Albert Halla (kojeg je 1871. otvorila engleska kraljica Victoria i njezin suprug, princ Albert) kako bi se poklonili "riffovima" najvećeg
britanskog, i uopće bijelog bluesmana
– Erica Claptona, koji je u tome prostoru,
podsjetimo, 1991. godine održao zavidnu "rafalnu" seriju od – 24
koncerta. Clapton je ovoga puta,
petnaest godina stariji, te u okviru svoje nove svjetske turneje, odlučio da u
RAH-u nastupi sedam puta, a dvama posljednjim nastupima, šestom i sedmome, 25.
i 26. svibnja, svjedočio je i Feralov novinar,
ispunivši tako svoju "vjersku" obvezu prema božanskim zvucima Claptonova, i ovoga puta kao nekad,
crnoga "Strata".
"Old Love"
s Crayom
Za ovu, "back home", turneju, koja će završiti
dogodine u Americi i Japanu, Clapton
je pomladio ekipu, učvrstio "sound", i vratio se "casual"
modnome stilu (nešto poput Gibonnija, sic!),
pa mu sada "prateću" gitarsku liniju čine dva žestoka, ali i već
etablirana mladca - ljevoruki Doyle Bramhall
II., čiji je otac "otvorio" Hendrixov
dallaški koncert na njegovoj prvoj američkoj turneji, te Derek Trucks, nećak Butcha Trucksa, dugogodišnjeg bubnjara
slavnog Allman Brother's Banda, u kojem je i zasvirao s nevjerojatnih samo
dvanaest godina. Prije svoje dvadesete, Derek
Trucks "jammao" je s Buddyjem
Guyom i Bobom Dylanom, da bi
sada, u friškoj verziji kultne
Claptonove "Layle", odigrao ulogu koju je nekad imao – znani Duane Allman. Od Claptonovih starih suradnika, u bandu je ostao samo klavijaturist Chris Stainton, koji se "Slowhandu"
pridružio još 1979. te nastupio s njim i 1985. na čuvenome Live Aidu.
Kao i na svih prethodnih dvanaest koncerata novoga "toura",
i sedmi nastup u fantastičnome i punome zdanju RAH-a od čuvene farehamske
crvene cigle, kojeg su arhitektonski osmislili kapetan Francis Fowke i pukovnik H.Y.
Darracott Scott i koji danas prima maksimalnih 7 tisuća mjesta, otvoren je, što bi se reklo, još iz
hodnika dvorane, odlično odabranom pjesmom "Pretending" s albuma "Journeyman",
te sa "So Tired" s posljednjeg CD-a "Back Home". O zvuku u
RAH-u ne treba trošiti riječi – jednostavno je (bio) neopisivo odličan, na bilo
kojem mjestu sjedili. Uslijedila je stvar "Got To Get Better In A Little
While", fenomenalna i poprilično produljena verzija "Old Love",
broja također s "Journeymana", u kojem se Claptonu sa svojom izvanserijskom solo-dionicom pridružio i Robert Cray - čiji band 40-minutnim
nastupom "zagrijava" publiku pred nastup "Njegova Veličanstva"
- a koji je i koautor navedene pjesme.
Finale ukazanja
Potom je grunuo "I Shot The Sheriff" s jednim od
najupečatljivijih Claptonovih sola
te večeri, te "Let It Rain", da bi potom uslijedio akustični "sit
down set" s pet stvari - "Back Home", "I Am Yours", "Nobody
Knows You When You're Down And Out", "Running On Faith" i "Milkcow
Blues".
GOD IS BACK HOME
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|