RUSIJA U BUSIJI
Tena ERCEG
1. lipnja, 2006.

U europskim se medijima spominju gušenje slobode medija u Rusiji, ruska uloga u separatističkim sukobima u Čečeniji, Abhaziji, Južnoj Osetiji i Transnistriji, podrška Putina bjeloruskom diktatoru Lukašenku, rastući rasizam u Rusiji, te činjenica da na Europskom sudu za ljudska prava trenutno ima oko 10.000 tužbi ruskih građana protiv državnih institucija, više nego onih protiv Turske. Upravo mogućnost podizanja tužbi na ovom sudu, te moratorij na izvršavanje smrtne kazne, smatraju kritičari, ujedno su i jedino dobro što je proizašlo iz 10 godina ruskog članstva u toj instituciji

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Ruska Federacija 19. je svibnja preuzela predsjedanje Ministarskim odborom Vijeća Europe i to je prvi put da ta zemlja predsjeda nekim europskim tijelom. Budući da se Vijeće Europe u najvećoj mjeri bavi ljudskih pravima i demokratizacijom, mnogi europski mediji pitaju se treba li Rusiji uopće dozvoliti članstvo u Vijeću Europe, a kamoli predsjedanje jednim njezinim tijelom, s obzirom na stanje ljudskih prava u toj zemlji.

Za razliku od medija i nevladinih organizacija kritički nastrojenih prema ruskoj vladi, europski političari, s izuzetkom nekih istočnoeuropskih zemalja, mnogo su popustljiviji prema vladi ruskog predsjednika Vladimira Putina, prije svega zbog europske ovisnosti o ruskim energentima. Na 17. po redu samitu EU i Rusije koji se prije nekoliko dana održao u crnomorskom ljetovalištu Soči, raspravljalo se o novim strategijama suradnje, a, iako je to još uvijek nezamislivo, čuju se i glasovi koji govore da bi Rusija jednog dana mogla i trebala postati i članica Europske Unije.
 
Ljudska prava
 
Jedan od koraka prema produbljenju te suradnje zasigurno je i predsjedanje Ministarskim odborom, koje je Ruskoj Federaciji prepušteno bez suvišnih pitanja o stanju ljudskih prava u toj zemlji i bez postavljanja uvjeta. Organizacija Human Rights Watch u suradnji s njih još nekoliko, poslala je, međutim, službeno priopćenje u kojemu novu rusku poziciju, kao uostalom i europski političari, tumači kao priliku da ispuni preostale obaveze na tom području, i to da prestane s praksom proizvoljnih hapšenja, prisilnih "nestanaka" i izvansudskih egzekucija na području sjevernog Kavkaza; da kazni kršenja ljudskih prava koja u Čečeniji provode ruske sigurnosne snage; da zaustavi zlostavljanja ročnika u vojsci i da izmijeni novi represivni zakon o nevladinim organizacijama. HRW spominje i nužnost suradnje s Odborom za sprječavanje mučenja Vijeća Europe, ukidanje smrtne kazne i ratifikaciju Europske socijalne povelje.
 
Osim navedenih problema, u europskim se medijima spominju i gušenje slobode medija, ruska uloga u separatističkim sukobima u Čečeniji, Abhaziji, Južnoj Osetiji i Transnistriji, podrška Putina bjeloruskom diktatoru Aleksandru Lukašenku, rastući rasizam u Rusiji, te činjenica da na Europskom sudu za ljudska prava trenutno ima oko 10.000 tužbi ruskih građana protiv državnih institucija, više nego onih protiv Turske. Upravo mogućnost podizanja tužbi na ovom sudu, koju su ruski građani dobili 1996. godine kada je Rusija ušla u Vijeće Europe, te moratorij na izvršavanje smrtne kazne, smatraju kritičari, ujedno su i jedino dobro što je proizašlo iz 10 godina ruskog članstva u toj instituciji. Terry Davis, glavni tajnik Vijeća Europe, u njemačkom Die Weltu tvrdi, međutim, da je odluka da se Rusiju primi u tu organizaciju bila ispravna, jer je ona pod pritiskom ostalih članica ratificirala Europsku povelju o ljudskim pravima. No, kao što je spomenuto, ona nije ratificirala i protokol kojim se zabranjuje smrtna kazna, a po svemu sudeći, to se uskoro neće ni dogoditi.
 
Popustljivost europskih političara prema ovim problemima motivirana je prije svega činjenicom da upravo iz Rusije dolazi četvrtina plina koji Europa konzumira, te da je ona drugi najveći opskrbljivač Europe naftom. Budući da je ruska državna naftna kompanija GAZPROM treća po redu najveća svjetska kompanija, koja sasvim otvoreno najavljuje ambicije o kupovini europskih naftnih kompanija, Europska Unija nije u poziciji da kritizira Rusiju, a ruski je predsjednik svojih prednosti itekako svjestan. On je, primjerice, nakon najave da će GAZPROM kupiti britansku tvrtku Centrica, na što su britanske vlasti reagirale planovima da tu kupnju blokiraju, nonšalantno zaprijetio da će u tom slučaju opskrbu naftom i plinom preusmjeriti prema Kini.
 
Nejedinstvena EU
 
Putin je svoju samovolju i nadmoć vrlo lijepo demonstrirao i u siječnju ove godine, kada je nakratko obustavio isporuku plina Ukrajini, a taj je potez unisono ocijenjen kao pokušaj zlostavljanja i manipuliranja Rusije svojim zapadnim susjedom. Da bi se nekako izvukla iz nezavidnog položaja izloženosti bullyingu ruskog predsjednika, EU baš i nema nekog velikog manevarskog prostora, a najbolje što može napraviti je da osigura europskim kompanijama pristup ruskom energetskom tržištu.

RUSIJA U BUSIJI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.