GEOFFREY NICE, TUŽITELJ NA SUĐENJU SLOBODANU MILOŠEVIĆU, GOVORI
O DOBRIM I LOŠIM POSLJEDICAMA "PROCESU DESETLJEĆA"
NISAM KRIV ZA MILOŠEVIĆEVU SMRT
1. lipnja, 2006.
Premda priznaje da je "na izvjestan način sav taj rad
ostao bez rezultata", Nice ne misli da je suđenje Miloševiću bilo
"ogled iz beskorisnosti." Smatra da je za one koji su iznutra u to
bili uključeni "prerano za procjenu kakvu će vrijednost tom suđenju dati
buduće generacije". Po njemu, potencijalna vrijednost je u cjelokupnom
dosjeu suđenja: ogromnoj količini dokaza koji ne bi bili dostupni javnosti da nisu
prezentirani sudu i u brojnim "izuzetno važnim dokumentima koji inače ne
bi ugledali svjetlo dana"
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
Geoffrey Nice,
poznat i kao "Gospodin s druge strane" – kako ga je u protekle četiri
godine oslovljavao Slobodan Milošević ovih je dana po drugi put
napustio Haag i vratio se u London, gdje će nastaviti karijeru koja mu je donijela
titulu QC (Queen's Counsel - Kraljičin zastupnik) i reputaciju jednog od
vodećih britanskih advokata. Prvi put je iz Haaga otišao u proljeće 2001.
godine, nakon presude u predmetu Kordić
i Čerkez u kojemu je u prethodne tri
godine zastupao optužbu. Vratio se, međutim, već iste jeseni, nakon što je
dobio ponudu koju nije mogao odbiti: da bude vođa tima optužbe u "procesu
stoljeća", na prvom suđenju bivšem šefu države pred jednim međunarodnim
krivičnim sudom.
Taj proces, iz poznatih razloga, nije priveden kraju i Geoffrey Niceu je, tako, uskraćena mogućnost da u završnoj riječi sucima i
javnosti izloži svoje argumente u predmetu na kojem je radio više od četiri
godine. Prihvatio je, međutim, poziv da o svojim iskustvima i zapažanjima iz
proteklih godina govori u "završnom intervjuu" agenciji SENSE.
Pomiješani osjećaji
Vijest o smrti Slobodana
Miloševića je, kaže Nice, izazvala kod njega "pomiješana
osjećanja." Nije bio "posebno iznenađen, jer je uvijek imao u vidu i
takvu mogućnost". Priznaje da je osjetio "izvjesno olakšanje što je
završeno suđenje koje se moglo razvlačiti unedogled i nikada ne stići do kraja,
iz ovih ili onih razloga". Oslobođen je, tako, "ogromne i teške
obaveze da ostatak suđenja privede kraju" u roku u kojem su to željeli suci.
S druge strane, dodaje, "izgubljene su mnoge prednosti koje bismo imali da
smo mogli da zaključimo slučaj i vidimo kako se to odražava u presudi".
Nice se ne osjeća
poraženim ili frustriranim zbog izostanka presude koja je trebalo biti kruna
četverogodišnjeg rada njega i njegovog tima.
"Bilo bi glupo da se tako osjećam. Jer, bilo je
očigledno: čovjek star šezdesetak godina, sa srčanim problemima, uhvatio se u
koštac s nečim za što su trebale četiri godine teškog rada. Postojala je uvijek
mogućnost da umre ili da zbog lošeg zdravlja postane nesposoban za nastavak suđenja.
Zato je dio onoga što sam radio bilo uvjetovano upravo mogućnošću da se tako
nešto dogodi."
Premda priznaje da je "na izvjestan način sav taj rad
ostao bez rezultata", Nice ne
misli da je suđenje Miloševiću bilo
"ogled iz beskorisnosti". Smatra da je za one koji su iznutra u to
bili uključeni "prerano za procjenu kakvu će vrijednost tom suđenju dati
buduće generacije". Po njemu, potencijalna vrijednost je u cjelokupnom
dosjeu suđenja: ogromnoj količini dokaza koji ne bi bili dostupni javnosti da nisu
prezentirani sudu i u brojnim "izuzetno važnim dokumentima koji inače ne
bi ugledali svjetlo dana".
Korist od prvog ikada pokušanog suđenja šefu države bi, smatra
Nice, mogle biti i "lekcije
koje se mogu iz njega izvući za druga suđenja". Prva bi, po njemu, bila
lekcija su "takva suđenja izuzetno teška... ali izvodljiva". Vjeruje
da je i bez završnih argumenata – kroz svjedočenja i unakrsna ispitivanja –
ustanovljeno dosta o tome "tko je taj čovjek bio, kako je funkcionirao i
što ga je pokretalo".
S druge strane, negativan efekt bi, po Niceu, mogao biti taj što je Milošević,
kako se ponegdje tvrdi, "dok je suđenje trajalo bio u mogućnosti da
zaustavi ili uspori razvoj u Srbiji. Ako je to točno i ako taj razvoj ne bi bio
usporen da nije bilo suđenja, onda je doista žalosno što je suđenje ostalo
nezaključeno."
Negativni učinci
U studenom prošle godine, Slobodan Milošević je
optužio Nicea za "svojevrsnu
torturu", tvrdeći da je "megalomanski pristup" optužbe glavni
uzročnik njegovih zdravstvenih problema. Nice
se, međutim, ne osjeća odgovornim.
NISAM KRIV ZA MILOŠEVIĆEVU SMRT
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|