BIO SAM SRBIMA JEDINA NADA!
Drago HEDL
1. lipnja, 2006.

Bez obzira što je u Vukovaru nestalo i ubijeno pet puta više Hrvata, ja sam za svakoga Srbina za kojeg mi je netko došao reći poduzeo određene mjere da probam zaustaviti nasilje. A nije u pitanju samo jedan čovjek. Mogu nabrojati 50 ljudi srpske nacionalnosti koje sam izveo iz Vukovara, jer su bili u smrtnoj opasnosti zbog onoga što su prije radili, izazivali. Ja sam ih osobno izveo i to na svoju odgovornost. Jer, nije tada bilo razumijevanja za takve postupke, tada si odmah bio izdajica i kukavica – kaže okorjeli mirotvorac Tomislav Merčep

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Tomislav Merčep, čini se, u proteklih je 15 godina brižljivo pripremao svoju obranu, mada je javno izjavljivao kako se protiv njega ne vodi nikakva istraga za ratne zločine. On već danas ima pripremljene odgovore na najvažnija pitanja na koja će vjerojatno morati odgovarati i na sudu. Slika predratnog i ratnog Vukovara, a posebice njegova vlastita uloga u predvečerju rata, bitno su, međutim, drugačije od prevladavajuće percepcije u javnosti. Merčep odlučno inzistira na tezi kako se u Vukovaru dogodio "dogovoreni rat", kako za njega nisu krivi njegovi stanovnici, ni Srbi ni Hrvati, koji su, tvrdi on, živjeli u slozi, već snage sa strane kojima je jedini cilj bio opljačkati taj bogati grad i ratnim razaranjima prikriti tragove.

Što se pak njegove vlastite uloge u počecima rata u Vukovaru tiče, Merčep se prikazuje kao mirotvorac, prijatelj Srba, koji ih je spašavao gdje je god mogao, izlažući pri tom ne samo vlastiti ugled hrvatskog domoljuba, već i mnogo više od toga. Zbog takve politike, tvrdi nekadašnji vukovarski sekretar Sekretarijata za narodnu obranu, zbog toga što je istraživao tko je odgovoran za nestanke tamošnjih Srba, uklonjen je iz Vukovara i u dramatičnim okolnostima prebačen u Zagreb.

Oda Dokmanoviću

U opširnom, polusatnom intervjuu, iz kojeg je tek manji dio ušao u dokumentarni film Vukovar, završni rez, Merčep je početkom ljeta prošle godine ekipi beogradske televizije B92 dao do sada najopsežnije tumačenje – dakako svog viđenja – onoga što se događalo u Vukovaru i za što mu je proteklih tjedana iz Haaga stigao račun. Merčep se, govoreći za beogradski medij, pristavši od prve na intervju, nastojao prikazati ne samo kao veliki prijatelj Srba, već i žrtva hrvatske politike, koja svoje grijehe sada želi pripisati njemu. Na svako osjetljivo pitanje on je imao spreman odgovor i upravo će ti odgovori, po svemu sudeći, biti i glavna strategija njegove obrane na sudu.

A ta bi se obrana mogla temeljiti na nekoliko vrlo neobičnih stavova. Prvo, Merčep o vukovarskim Srbima govori samo biranim riječima. S mnogima je prijateljevao, a odnosi između HDZ-a i SDS-a u Vukovaru, prema Merčepovim riječima, bili su više nego idilični.

"Međunacionalne napetosti nisu nikada izazivali ljudi s našeg područja, postoje video-trake na kojima možete vidjeti kako predsjednik SDS-a, gospodin Mađević, koji je bio građanski Srbin u Vukovaru, u to vrijeme dolazi na skupove HDZ-a, a mi idemo k njemu na sastanke. Družili smo se, zajedno pili", priča Merčep u spomenutom intervjuu. "Čak je i Slavko Dokmanović [gradonačelnik Vukovara, kasnije i haški optuženik koji se ubio u zatvoru u Scheveningu] u prvim danima demokratskih promjena bio vrlo korektan čovjek. Došao je na prosvjede radnika Kombinata Borovo i mi smo se zajedno borili za plaće. Tada je već bilo nesretno vrijeme, već jedno šest mjeseci nije bilo plaća u Kombinatu Borovo, a struktura zaposlenih je bila pola-pola, pola Hrvata, pola Srba. Nigdje se nije primijetilo da se dijele Hrvati i Srbi. Nego se borilo za plaću."

Vitezit u coca-coli

Za nastanak međunacionalnih tenzija Merčep krivi "Srbe s Ozren planine", vojvođanskog političara Milana Paroškog, ali i Branu Crnčevića koji je "cijelo to vrijeme u Borovu Selu činio strašnu političku propagandu, plašeći Srbe da će proći gore nego za Drugog svjetskog rata", što je sve, nastavlja Merčep, "'začinjavao' i Boro Jović koji je jamčio Srbima u Borovu Selu da ih nitko neće napasti". Merčep ponavlja kako s lokalnim Srbima nije bilo problema, te veli da su Srbi bili lojalni i u Trpinji, Bršadinu i Negoslavcima, a da je problema bilo jedino u Borovu Selu "gdje je situacija bila vrlo, vrlo nategnuta, jer starosjedioci Srbi nisu podnosili Srbe koji su došli s Ozren planine, a među njima je bio stalni rat".

Zanimljivo je kako Merčep objašnjava razloge zašto se u tako idiličnim prilikama koje su vladale između vukovarskih Hrvata i Srba, u kojima su čak i članovi HDZ-a odlazili na skupove SDS-a i obrnuto, dilao eksploziv vitezit, u prepisci nazivan kao "salama", kojeg mu je već u rujnu 1990., dakle prije ikakvih nagovještaja rata, iz Osijeka dostavljao Glavaš.

BIO SAM SRBIMA JEDINA NADA!
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.