Interview



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
1. lipnja, 2006.

INGO SCHULZE, UGLEDNI NJEMAČKI PISAC, POVODOM PROMOCIJE HRVATSKOGA PRIJEVODA SVOG ROMANA "SIMPLE STORYS", KOJI JE VEĆ PREVEDEN NA 23 SVJETSKA JEZIKA

PRIPADAM NEPRIPADANJU
Tatjana GROMAČA
1. lipnja, 2006.

Postoji jedan fenomen, a to je da se nekadašnji građani DDR-a sada doživljavaju i deklariraju kao Istočni Nijemci. Toga ranije nije bilo, naročito početkom 90-ih godina. Kao građanin DDR-a iskusio sam što znači živjeti tako da možeš doći samo do jedne točke. Kada se dođe do te točke, dalje se može samo gledati, ne može se ići, i to je jedan veliki osjećaj "nepripadanja". I kroz takvu se podlogu danas očitujem prema Evropi, prema političkim i ekonomskim pitanjima

< > | cijeli članak | verzija za tisak

schulze_1aa_200.jpgProšloga tjedna Zagrebački je sajam knjige posjetio njemački pisac Ingo Schulze. Schulze je u Hrvatsku došao drugi put, ovoga puta povodom promocije prijevoda svog romana "Simple Storys", koji je preveden već na dvadeset i tri svjetska jezika, a upravo je objavljen i kod zagrebačkog nakladnika "Profil". Prije nekoliko godina nakladnik MD, također iz Zagreba, donio je prijevod prve Schulzeove knjige, knjige priča "33 trenutka sreće". Već je s prvom knjigom priča Schulze stekao status vrlo talentiranog pripovjedača, pisca koji impresivnim, raskošnim talentom pokazuje svijet nakon pada komunizma. S romanom "Simple Storys" Schulze je taj talent potvrdio, priskrbivši svom pisanju široke komplimente, ne samo iz Evrope, gdje je već niz godina cijenjen kao jedan od interesantnijih novih književnih glasova.

Schulze je rođen 1962. godine u Dresdenu, studirao je klasičnu filologiju, radio je  kao dramaturg. Njegov posljednji roman nosi naziv "Neue Leben" ("Novi životi"), a objavljen je 2005. godine. Schulze je nagrađen mnogim prestižnim nagradama i priznanjima. S neospornom zvijezdom ovoga Sajma u Zagrebu, prijaznim i razgovorljivim gospodinom Ingom Schulzeom, razgovarali smo o njegovim literarnim "okupacijama", ali i o trenutnim izvanjskim životnim okolnostima, u kafeu zagrebačkog hotela "Central".
 
Američka kultura
 
- U jednom intervjuu, kojeg ste dali prije nekoliko godina, rekli ste da vas u pisanju ne zanima pronalazak vlastitog stila, vlastitog "jezika", jer da smatrate da, u tom pogledu, nije moguće stvoriti ništa novo. Zato vi stil prilagođavate građi. Je li se u međuvremenu u tom pogledu nešto promijenilo?
 
- Principijelno se tu ništa nije promijenilo – i dandanas sam u tom smislu pobornik teze Alfreda Döblina, da se stil razvija iz građe. Nečeg novog će naravno uvijek biti, to ne isključuje jedno drugo, ali meni je, prije svega, važno ono što je primjereno. U mom najnovijem romanu koji je izašao prošle jeseni, radi se o epistolarnom romanu, tu nije bilo lako pronaći neki stil. Međutim, mislim da stil do kojega sam došao nije ništa manje ili više moj nego u drugim knjigama. U romanu "Simple Storys" bio je pokušaj da se uz pomoć američke kratke priče priča o istočnonjemačkoj provinciji nakon 1989., 1990. godine. Može se reći da je toga bilo već u šezdesetima ili sedamdesetima, ali sada je potpuno novo kada se na taj način priča o Istočnoj Njemačkoj. Upravo se u Njemačkoj, tako reći preko noći, ušlo u drugi sistem. Odjednom se pojavila američka kultura. U tom pogledu ima smisla spajati istočnonjemačko iskustvo i američku kratku priču. S druge strane, tu je bio osjećaj određene rezonancije, rezonancije između mojih osobnih iskustava, i onoga što sam zatekao, što sam želio ispričati.
 
"Duh vremena"
 
- Kako se, kao pisac, osjećate u današnjem svijetu u kojem je knjiga, književnost, roba?
 
- Ja sam odrastao u svijetu gdje je književnost bila u središtu društva, njena je uloga bila važna, doživljavala se kao nekakva proročansko–junačka uloga. Moja je velika prednost ta da sam postao pisac tek negdje polovicom 90-ih godina, iako sam i prije to želio biti, tako da, kao pisac, poznajem isključivo taj svijet robe. Upravo u svojoj posljednjoj knjizi pokušavam objasniti tu promjenu, dakle, promjenu od proroka do malog poduzetnika. To govori mnogo i o društvu, jer je književnost sada oslobođena mnogih usputnih funkcija. Dok je Berlinski zid stajao, dokle god je stajala željezna zavjesa, svakoj se je riječi pripisivala puno veća težina, svaka je riječ imala puno preciznije određeno mjesto, ne mislim tu isključivo samo na Istok.
 

PRIPADAM NEPRIPADANJU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA
br_1080_150.jpg