POBIJEDIO JE KAPITAL
Igor LASIĆ
1. lipnja, 2006.

Da su na referendumu glasali samo crnogorski troprstaši, suverenisti bi se proveli "ka Janko na Kosovo". To jest, veliko je pitanje bi li dosegli četrdeset procenata. Ako kad odeš na Cetinje, pronađi, pred cetinjskim manastirom, grob Steva Vukotića. Ako zaviriš u poleđinu njegove nadgrobnice, vidjet ćeš da tamo piše: Karađorđe Karađorđević, rođen tad i tad, umro tad i tad. Meni je ta nadgrobnica metafora Crnogorca. Većinom, Crnogorac je insan kome je u poleđinu uklesan Srbin. Ako ću pravo, na referendumu je pobijedio kapital, u ratu poslije rata stečen švercom i pljačkom

< > | cijeli članak | verzija za tisak

- Nazivate sebe "Crnogorcem u ostavci"; ipak, jeste li se obradovali pobjedi suverenista na referendumu za nezavisnost? Ili ste pak više reagirali na poraz unitarista i Beograda?

- Umijem čisto i bistro kazati zašto sam protiv Beograda i unitarista, a mnogo mi je teže, ako ne i nemoguće, reći zašto sam za suverenu Crnu Goru u koju, uostalom, više nikad neću otići, ali znam: bolje je da je ima nego da je nema. A nemalo bi je kad bi ostala u zagrljaju srpskog udava. Na referendumu se pokazalo da su u Crnoj Gori najžešći suverenisti Bošnjaci/Muslimani, Albanci, Hrvati i ostali. Ko se ne bi obradovao njihovoj pobjedi? Kod Pljevalja ima jedan kraj koji se zove Bukovica. U drugom svjetskom ratu u njoj se dogodio genocid nad muslimanima, a za vrijeme zajedničke Bulatović-Đukanovićeve vladavine Bukovica je etnički očišćena. Od "nekrsti". Ta protjerana "nekrst" ipak je došla da glasa za Suverenu i potom se vrati u zemlje gdje je izgnana.
 
A žitelji dva muslimanska sela kod Rožaja, na samoj granici sa Srbijom, kojima je Podgorica daleko, nešto preko svijeta, stoposto su glasali za Suverenu. Samo onaj kome je srce od kamena mogao bi ostati neganut tim i takvim podacima. Nisam čuo da igdje više ima zemlja kojoj manjinski narodi žele više dobra no većinski narod. Ako izuzmem šaku pravoslavaca koji su otpočetka bili za ovo, manjinski narodi su jedini suverenisti kojima do kraja vjerujem.
 
Jaka mafija
 
- Godinama pišete o onim crnogorskim suverenistima koji su to postali tek nakon sudjelovanja u pokušaju realizacije Velike Srbije. Je li ovo i njihova pobjeda, bez obzira na prošlost?
 
- Da su na referendumu glasali samo crnogorski troprstaši, suverenisti bi se proveli "ka Janko na Kosovo". To jest, veliko je pitanje bi li dosegli četrdeset procenata. Ako kad odeš na Cetinje, pronađi, pred cetinjskim manastirom, grob Steva Vukotića. Ako zaviriš u poleđinu njegove nadgrobnice, vidjet ćeš da tamo piše: Karađorđe Karađorđević, rođen tad i tad, umro tad i tad. Meni je ta nadgrobnica metafora Crnogorca. Većinom, Crnogorac je insan kome je u poleđinu uklesan Srbin. Ako ću pravo, na referendumu je pobijedio kapital, u ratu i poslije rata stečen švercom i pljačkom.
 
- Jedan od takvih je Milo Đukanović koji se od ratnog huškača transformirao u europejskog demokrata te političkog osloboditelja, i koji bi mogao još zadugo Crnoj Gori biti na čelu?
 
- Sve što sam mislio da treba reći o Crnogorcima, svih vera i nacija, davno sam napisao. Rekao sam, na primjer, da će Đukanović vladati duže nego car Franjo Josip. Ja i moj prijatelj Šeki Radončić, koji je crnogorski suverenist još od vremena kad je Đukanović bio dželatov šegrt, u razgovoru povodom Đukanovićeve pobjede došli smo do zajedničkog zaključka: nema ti države bez jake mafije. Ta mafija je, u pripremama za referendum, iscijedila suvu drenovinu, da se izrazim epskom sintagmom.
 
- Možda ima neke poetske pravde u činjenici koju ste naveli u "Startu" - da se projekt Velike Srbije nije raspao u ratu, nego kad su ga napustili dojučerašnji crnogorski saveznici?
 
- Ima jedna priča iz Vasojevića, odakle sam i ja porijeklom. U jednome selu bio je kamen koji je obilježavao granicu Crne Gore i Turske. Kad dobro ide Crnogorcima, moji plemenici prenesu taj kamen u dubinu turske teritorije, i tada su sebe brojili u građane Crne Gore. Kad ide dobro Turcima, taj isti kamen prenesu u dubinu crnogorske teritorije, i tada budu građani Turske. Taj kamen je metafora onog najbitnijeg što znam o Crnogorcima. Taj narod u čijim žilama, umjesto krvi, kola mit od njihovoj višestoljetnoj nepobjedivosti, naprosto nije htio da se po svršetku rata nađu među poraženim. Stoga su se, kao rođeni preletači, užurbano stali iščlanjivati iz Srba. Da se kojim slučajem desilo da Slobo danas sjedi u "Kavlovcu, Kavlobagu i Vivovitici", u Crnoj Gori bi – govorim o pravoslavcima – sad bilo 90 posto Srba i 10 posto "ustaša", kako su 1992. godine zvali one koji su govorili da su Crnogorci. I zaista ima pravde u tome što je u "srpskoj Sparti", naseljenoj "elitnim Srbima", to jest "srpskim cvijećem", krepala Velika Srbija.
 

POBIJEDIO JE KAPITAL
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.