KIM IL FOOD
Tena ERCEG
8. lipnja, 2006.

Svjetski je program za hranu na zahtjev sjevernokorejskih vlasti završio svoj dosadašnji program, a jedina zemlja čiju pomoć još uvijek primaju je Južna Koreja. Prema procjenama stručnjaka, Sjeverna je Koreja, zahvaljujući dobroj žetvi, prošle godine proizvela oko 3,8 milijuna tona žitarica, no stručnjaci procjenjuju da je to još uvijek znatno manje od oko 6 milijuna potrebnih tona. Kada se tome pridoda činjenica da je ponovno stavljen na snagu diskriminacijski sustav javne distribucije hrane, postaje jasno je da ponovna pojava masovne gladi u toj zemlji itekako izvjesna

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Organizacija Human Rights Watch (HRW) objavila je izvještaj u kojemu upozorava na mogućnost ponovne pojave masovne gladi u Sjevernoj Koreji. Sjevernokorejske vlasti su, naime, krajem prošle godine zatražile od generalnog tajnika Ujedinjenih naroda Kofija Annana da obustavi misiju Svjetskog programa za hranu (WFP) u toj zemlji, zahvaljujući kojoj milijuni građana već cijelo desetljeće preživljavaju, navodeći kao razlog dobru žetvu prošle godine. Iz istog je razloga službeni Pjongjang od većine humanitarnih organizacija koje tamo rade zatražio da napuste zemlju, a u isto vrijeme opet je zabranjeno i privatno trgovanje žitom, koje je godinama bilo glavni izvor hrane za mnoge Sjevernokorejce. Ponovno je oživljen i takozvani sustav javne distribucije hrane, prema kojemu samo državne institucije imaju pravo građanima dostavljati hranu, i koji je opet postao jedini legalni način nabave namirnica.

Žrtve gladi
 
No unatoč navodno dobroj žetvi, koja, tvrde upućeni, ipak nije takva da bi prehranila sve stanovnike Sjeverne Koreje, HRW napominje da je većina Sjevernokorejaca gladovala i prije masovne gladi koja je tu zemlju pogodila 1990-ih godina, i to upravo zbog nefunkcioniranja sistema javne distribucije hrane, odnosno diskriminacije koja je utkana u sam princip funkcioniranja toga sustava. Inače, sjevernokorejske vlasti sve građane klasificiraju u tri kategorije, i to "jezgru", "kolebljive" i "neprijateljske", a sve to, naravno, u odnosu na političku lojalnost njih i njihovih obitelji, pa se prema toj klasifikaciji određuje i pružanje usluga građanima, uključujući i opskrbu hranom, dok politička elita – visoki dužnosnici Radničke partije, vojske, policije i sigurnosnih službi, i to ponajprije oni koji žive u Pjongjangu - imaju prioritet pri dodjeli hrane.
 
Naravno, da bi se namirilo njih i njihove obitelji država sustavno zakida one iz druge dvije kategorije, naročito "neprijateljski" nastrojene, u koje spadaju i bivši zemljoposjednici, japanski kolaboracionisti u vrijeme okupacije korejskog poluotoka, te obitelji onih koji su pobjegli iz zemlje.  Upravo oni, a takvih je većina, najčešće su žrtve gladi, koja u toj totalitarnoj državi praktički postoji već više od 50 godina. Samo političkih zatvorenika ima oko 200.000, a njih se, uz teški fizički rad i mučenje, uništava i konstantnim izgladnjivanjem, budući da su za njih vlasti odredile dnevnu količinu "potrebnih" žitarica od jedva 200 grama, isto koliko i za djecu od 2 do 4 godine starosti, mada nutricionisti preporučuju najmanje 500 grama žitarica dnevno da bi odrasla osoba ostala koliko toliko zdrava.
 
Sustav javne distribucije uveden je još 1950-ih godina, i prema njemu centralna vlast uzima svu hranu proizvedenu na zadružnim farmama i distribuira je prema spomenutoj diskriminatornoj klasifikaciji građana. Temeljna svrha tog sustava upravo je uspostava potpune kontrole nad građanima, budući da se hrana dijeli isključivo na radnim mjestima i u školama, a ne u njihovim domovima. Prema riječima Li Min Boka, bivšeg istraživača državnog poljoprivrednog instituta, koji je u Južnu Koreju pobjegao 1995. godine, zastoji u distribuciji hrane, čak i za pripadnike klase "bijelih ovratnika" u koje je i sam Bok spadao, započeli su još sredinom 1980-ih, da bi krajem tog desetljeća postali normalna pojava. Početkom 1990-ih, s raspadom Sovjetskog Saveza koji je ranije redovito Sjevernu Koreju opskrbljivao hranom, zemlja je zapala u financijsku krizu, a tijekom većeg dijela 1990-ih dogodila se i serija poplava i suša koje su dodatno uništile poljoprivredu.
 
Porast smrtnosti
 
Sjevernokorejske vlasti javno su zatražile pomoć od međunarodne zajednice 1995. godine, a 1999. godine, u jednom od rijetkih službenih otkrivanja o stvarnom stanju u zemlji, državni Odbor za rehabilitaciju štete od poplave objavio je da je u periodu poplava od 1995. do 1998. godine smrtnost porasla čak za 37 posto. Različite međunarodne organizacije na temelju tih podataka složile su se da je okvirna "razumna" procjena broja umrlih od posljedica gladi u tom periodu oko jedan milijun stanovnika, ili oko 4 posto od ukupno 23,7 milijuna stanovnika. Prema svjedočenjima preživjelih, međutim, većina stanovništva ni nakon tog razdoblja nije dobivala hranu, a "gospođa Kim", primjerice, Human Rights Watchu je rekla da od 1996. pa do 2005. godine, kada je pobjegla, od države nije dobila niti gram hrane.
 

KIM IL FOOD
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.