Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
8. lipnja, 2006.

KLIP SLOBODE

BRAK DJEVICE I INKVIZICIJE
Viktor IVANČIĆ
8. lipnja, 2006.

Sakralizacija javne scene već je duže vrijeme blago nepodnošljiva. Tzv. društveni život u Hrvatskoj, prema vladajućim zamislima, ima se odvijati unutar zidina imaginarne katedrale, masovnog okupljališta gdje se uz strogo poštivanje obrednih pravila objavljuju službene radosti. Neuklopljeni će biti zasuti kletvama i kamenjem, tim prije ako se, usred blaženog grupnjaka, sprdaju s likovima Djevca i Djevice

< > | cijeli članak | verzija za tisak

nebesko_slendler_200.jpgNije li vrijeme da se u ovoj zemlji konačno kaže popu pop, a ministru ministar? Pa ako ministar i dalje želi biti pop, onda ga poslati da negdje bere bob, umjesto što muze državni proračun zato da bi držao vatrene propovijedi i upražnjavao stilske vježbe iz tuđega resora.

Posve mi je razumljivo kada neki katolički pop dobije ospice od toga što se u časopisu za kulturu ismijava dogma o bezgrešnom začeću, ali kad zbog toga javno zaurla ministar kulture, sočno i inkvizitorski kategorično, pa se još deklarira tako da urliče "i kao građanin Hrvatske", e to je već situacija koja me ispunja tihom jezom.
 
Što bi se to ministar kulture, dakle reprezentant političke vlasti u sekularnoj državi, imao obraćati istoj vrsti "pastve" kao i nekakav fratar s privremenom misijom u dijaspori, prilično mi je nejasno, ali priznajem da me potpuno podudaranje tih duhovnih inicijativa unaprijed plaši. Popove, kažem, mogu razumjeti, jer im je u opisu poslanja da propagiraju katoličku vjeru i zagovaraju doslovna tumačenja njezinih kanonskih "čudesa", ali kakvog bi vražjeg razloga mogao imati ministar kulture – civilno lice na civilnoj dužnosti – da promiče nedodirljivost Evanđelja i priziva prokletstvo nad svakim tko se usudi oskvrnuti Božju riječ?
 
Zbog dvaju tekstova u Zarezu, prosvjedno pismo ministru kulture Boži Biškupiću uputio je izvjesni fra Josip Bebić, "delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj", prozivajući ga – i to "zajedno sa svećenicima, časnim sestrama i vjernicima iz Njemačke" – što država sufinancira spomenuti dvotjednik. "Iz tih vam članaka ne mogu, nažalost, ništa citirati jer je njihovo pisanje o Blaženoj Djevici Mariji prostačko, duboko nemoralno i za svaku osudu", veli u pismu fra Josip Bebić, tražeći od Biškupića da uloži hitan napor kako se "u tiskovini za kulturu ne bi pojavljivali članci koji tako duboko vrijeđaju one čijim se novcem tiskaju".
 
Premda je nerazumljivo kojim to čudnovatim kanalima "svećenici, časne sestre i vjernici iz Njemačke" izdvajaju novac za "tiskovinu" koja izlazi u Hrvatskoj, ovdašnji je ministar kulture na fratrov prijekor reagirao poslušno poput ministranta, lupivši energično šakom po stolu, ili po oltaru, ili - najpreciznije – po jednom te istom: "Kao ministar kulture i građanin Hrvatske najoštrije osuđujem način pisanja i odluku da se takav neprimjeren sadržaj uvrsti i objavi u dvotjedniku za kulturu Zarez ili bilo kojem drugom javnom mediju. Riječ je o nepoštivanju vjerskih osjećaja, o minoriziranju svih kršćanskih i ljudskih vrijednosti."
 
Tako je, na brzu ruku, uspostavljena ona već klasična koegzistencija Djevice i Inkvizicije, pošto vjerski i politički inkvizitori, kada god zazveckaju lancima, paragrafima, budžetima i drugim oruđima namijenjenim čuvanju javne higijene, to čine zbog zaštite Vrhovne nevinosti. S druge strane, tako je i jedna "kulturna činjenica" poprimila rang vijesti dostojne agresivnog plasmana. Kultura, koja je u našim novinama u pravilu smještena od 40. stranice na dalje, sada već i iza izvještaja o kuhinjskim vještinama i kozmetičkim navikama supruga nogometaša, dolazi na udarne stranice tek kada se otkrije slučaj kakve skarednosti, subverzije ili podrivanja "temeljnih vrijednosti" zajednice što su zadane još projektom "duhovne obnove".
 
Kakav je to uopće novinarski refleks: nakon pisma jednog ušokiranog fratrića, koji sa svojom tobožnjom pastvom i časnim sestrama (u Njemačkoj) prosipa katolički bijes zbog dvaju blasfemičnih novinskih tekstova (u Hrvatskoj), nazvati ministra kulture da se o tome očituje? Taj osjećaj za "kulturni skandal" – dakle za "kulturu" koja će imati odgovarajuću "važnost" i "težinu" u informativnim glasilima – meni se čini žalosno retardiranim, imajući pritom u vidu generacije novinara i pisaca što su se izlagale svim mogućim stradanjima za ideal slobode govora.
 
Retardacija je, međutim, ulančana, s ekrana i novinskih stranica oglasili su se dežurni bogobojaznici i moralisti, na ministrovu misu zaušnicu promptno se nadovezao svojom Jutarnjom propovijedi don Živko Kustić, pod proročkim naslovom "Točka na Zarez", pitajući se što to zapravo znači – "Znači li to da se svačije svetinje smiju izlagati ruglu?" – i zaključujući da je hrvatski narod u golemoj većini ispravno katolički orijentiran (poput ministra kulture, koji se oglasio "i kao građanin Hrvatske"), pa je "skandal" rezultat nesumnjive perverzije, valjda poput onih pedofilskih storija koje se valjaju crkvenim kuloarima: "Kad mala manjina tako izazovno vrijeđa većinu, znajući da za to nikome neće odgovarati, onda je to u najmanju ruku nastrano."
 

BRAK DJEVICE I INKVIZICIJE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA
br_1081_150.jpg