KLIP SLOBODE
BRAK DJEVICE I INKVIZICIJE
Viktor IVANČIĆ
8. lipnja, 2006.
Sakralizacija javne scene već je duže vrijeme blago nepodnošljiva.
Tzv. društveni život u Hrvatskoj, prema vladajućim zamislima, ima se odvijati
unutar zidina imaginarne katedrale, masovnog okupljališta gdje se uz strogo
poštivanje obrednih pravila objavljuju službene radosti. Neuklopljeni će biti
zasuti kletvama i kamenjem, tim prije ako se, usred blaženog grupnjaka, sprdaju
s likovima Djevca i Djevice
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
Nije li vrijeme da se u ovoj zemlji konačno kaže popu pop, a
ministru ministar? Pa ako ministar i dalje želi biti pop, onda ga poslati da
negdje bere bob, umjesto što muze državni proračun zato da bi držao vatrene
propovijedi i upražnjavao stilske vježbe iz tuđega resora.
Posve mi je razumljivo kada neki katolički pop dobije ospice
od toga što se u časopisu za kulturu ismijava dogma o bezgrešnom začeću, ali
kad zbog toga javno zaurla ministar kulture, sočno i inkvizitorski kategorično,
pa se još deklarira tako da urliče "i kao građanin Hrvatske", e to je
već situacija koja me ispunja tihom jezom.
Što bi se to ministar kulture, dakle reprezentant političke
vlasti u sekularnoj državi, imao obraćati istoj vrsti "pastve" kao i
nekakav fratar s privremenom misijom u dijaspori, prilično mi je nejasno, ali
priznajem da me potpuno podudaranje tih duhovnih inicijativa unaprijed plaši.
Popove, kažem, mogu razumjeti, jer im je u opisu poslanja da propagiraju
katoličku vjeru i zagovaraju doslovna tumačenja njezinih kanonskih
"čudesa", ali kakvog bi vražjeg razloga mogao imati ministar kulture
– civilno lice na civilnoj dužnosti – da promiče nedodirljivost Evanđelja i
priziva prokletstvo nad svakim tko se usudi oskvrnuti Božju riječ?
Zbog dvaju tekstova u Zarezu,
prosvjedno pismo ministru kulture Boži
Biškupiću uputio je izvjesni fra Josip
Bebić, "delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj", prozivajući ga –
i to "zajedno sa svećenicima, časnim sestrama i vjernicima iz Njemačke"
– što država sufinancira spomenuti dvotjednik. "Iz tih vam članaka ne
mogu, nažalost, ništa citirati jer je njihovo pisanje o Blaženoj Djevici Mariji
prostačko, duboko nemoralno i za svaku osudu", veli u pismu fra Josip Bebić, tražeći od Biškupića da uloži hitan napor kako se
"u tiskovini za kulturu ne bi pojavljivali članci koji tako duboko
vrijeđaju one čijim se novcem tiskaju".
Premda je nerazumljivo kojim to čudnovatim kanalima
"svećenici, časne sestre i vjernici iz Njemačke" izdvajaju novac za
"tiskovinu" koja izlazi u Hrvatskoj, ovdašnji je ministar kulture na
fratrov prijekor reagirao poslušno poput ministranta, lupivši energično šakom
po stolu, ili po oltaru, ili - najpreciznije – po jednom te istom: "Kao
ministar kulture i građanin Hrvatske najoštrije osuđujem način pisanja i odluku
da se takav neprimjeren sadržaj uvrsti i objavi u dvotjedniku za kulturu Zarez
ili bilo kojem drugom javnom mediju. Riječ je o nepoštivanju vjerskih osjećaja,
o minoriziranju svih kršćanskih i ljudskih vrijednosti."
Tako je, na brzu ruku, uspostavljena ona već klasična koegzistencija
Djevice i Inkvizicije, pošto vjerski i politički inkvizitori, kada god
zazveckaju lancima, paragrafima, budžetima i drugim oruđima namijenjenim
čuvanju javne higijene, to čine zbog zaštite Vrhovne nevinosti. S druge strane,
tako je i jedna "kulturna činjenica" poprimila rang vijesti dostojne
agresivnog plasmana. Kultura, koja je u našim novinama u pravilu smještena od
40. stranice na dalje, sada već i iza izvještaja o kuhinjskim vještinama i
kozmetičkim navikama supruga nogometaša, dolazi na udarne stranice tek kada se
otkrije slučaj kakve skarednosti, subverzije ili podrivanja "temeljnih
vrijednosti" zajednice što su zadane još projektom "duhovne
obnove".
Kakav je to uopće novinarski refleks: nakon pisma jednog ušokiranog
fratrića, koji sa svojom tobožnjom pastvom i časnim sestrama (u Njemačkoj)
prosipa katolički bijes zbog dvaju blasfemičnih novinskih tekstova (u
Hrvatskoj), nazvati ministra kulture da se o tome očituje? Taj osjećaj za
"kulturni skandal" – dakle za "kulturu" koja će imati
odgovarajuću "važnost" i "težinu" u informativnim glasilima
– meni se čini žalosno retardiranim, imajući pritom u vidu generacije novinara
i pisaca što su se izlagale svim mogućim stradanjima za ideal slobode govora.
Retardacija je, međutim, ulančana, s ekrana i novinskih
stranica oglasili su se dežurni bogobojaznici i moralisti, na ministrovu misu zaušnicu
promptno se nadovezao svojom Jutarnjom
propovijedi don Živko Kustić, pod proročkim naslovom "Točka na Zarez",
pitajući se što to zapravo znači – "Znači li to da se svačije svetinje
smiju izlagati ruglu?" – i zaključujući da je hrvatski narod u golemoj
većini ispravno katolički orijentiran (poput ministra kulture, koji se oglasio
"i kao građanin Hrvatske"), pa je "skandal" rezultat nesumnjive
perverzije, valjda poput onih pedofilskih storija koje se valjaju crkvenim
kuloarima: "Kad mala manjina tako izazovno vrijeđa većinu, znajući da za
to nikome neće odgovarati, onda je to u najmanju ruku nastrano."
BRAK DJEVICE I INKVIZICIJE
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|