FERAL ANALIZIRA KONTRADIKTORNU GLAVAŠEVU OBRANU IZNESENU PRED
ISTRAŽNIM SUCEM ŽUPANIJSKOG SUDA U ZAGREBU ZDENKOM POSAVCEM
ISKAZ SMIJEHA I ZABORAVA
Drago HEDL
8. lipnja, 2006.
Daleko najslabiji, najbljeđi i
najneuvjerljiviji Glavaš je u onom dijelu svog iskaza u kojem govori o
vlastitoj ulozi u Domovinskom ratu i događajima koji ga terete za ratni zločin.
Nigdje nije bio, ništa nije znao, još je manje išta vidio, a kamoli štogod
naredio. On koji druge (poglavito Vladimira Šeksa) optužuje da se danas stide
svoje uloge u Domovinskom ratu, sada je toliko retuširao svoju vlastitu ratnu
ulogu da jedino objašnjenje za takav postupak može biti ili zakasnjeli stid ili
ogromni strah
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
"Želim početi svoje
izlaganje, iznošenjem svoje obrane nepobitnom tvrdnjom da u Osijeku nikada nije
počinjen ratni zločin." Tako je - parafrazirajući nekadašnjeg predsjednika
Vrhovnog suda Milana Vukovića i
njegovu tezu da Hrvati, budući da su vodili obrambeni rat, nisu mogli počiniti
ratni zločin - svoju obranu, u opsegu kraćeg romana, na 30 gusto kucanih
stranica započeo Branimir Glavaš,
pojavivši se pred istražnim sucem Županijskog suda u Zagrebu Zdenkom Posavcem, 1. i 5. lipnja ove
godine. Samo tri tjedna ranije, na sjednici Hrvatskog sabora 10. svibnja, prije
nego što će mu biti skinut imunitet, Glavaš
je teatralno pokazivao dokument koji je sam nazvao "križaljkom
smrti", policijski klasificirani papir iz vremena dok je na čelu osječke
policije bio njegov kum Dubravko
Jezerčić. Ta Glavaševa
"križaljka smrti", na koju se poziva već drugi put (prvi je put s
njom u javnost izašao prošlog ljeta na tiskovnoj konferenciji u Osijeku) govori
o 40 osječkih ratnih zločina u kojima su ubijene ukupno 44 osobe.
Odricanje od ratnog
puta
Glavaš je u
Saboru, jednako kao i na tiskovnoj konferenciji u Osijeku prošlog ljeta, čitao
imena ubijenih, vrijeme kada se to dogodilo, mjesto i motiv ubojstva i način na
koji je urađeno, ali je jedino izostavio policijske indicije kamo vodi sumnja.
Njih je, kao u pravoj križaljci, pretvorio u crna polja, ali nije propustio
reći da ni jedna indicija ne vodi prema njegovu imenu. Zanimljivo, u
"križaljci smrti" ne spominju se ubojstva Čedomira Vučkovića i Đorđa
Petkovića, dvojice srpskih civila koji su 31. kolovoza 1991. likvidirani u
garažama neposredno uz prozore njegova ratnog osječkog štaba, dakle upravo one
dvojice zbog kojih ga se i sumnjiči za umiješanost u ratni zločin.
U samo tri tjedna Glavaš
je stubokom promijenio stav: od tvrdnje u Saboru kako su u Osijeku 1991.
počinjena najmanje 44 ratna zločina, do svog iskaza pred županijskim istražnim
sucem, kada je "nepobitnom tvrdnjom" nazvao svoju prosudbu da "u
Osijeku nikada nije počinjen ratni zločin". To je međutim samo jedna od
kontradikcija kojima vrvi njegov iskaz, prepun zaborava, ali i nevjerojatno
upamćenih detalja, poslaganih u bilješke koje je, neobičnom benevolentnošću
istražnog suca Posavca, osobno
diktirao u zapisnik, zbog čega je ovaj dobio sve Glavaševe pohvale. Konstrukcije koje je u svojoj obrani iznio Glavaš, zaista nije lako držati u
glavi, pa je razumljivo što se u omanju sobu 23 na prvom katu Županijskog suda
u Zagrebu, s pogledom na Zrinjevac, uputio s napisanom obranom. Ostat će tek
zabilježeno da je tužiteljski tim predvođen zagrebačkom županijskom državnom
odvjetnicom Višnjom Lončar prosvjedovao zbog činjenice što
je Glavaš "svoju obranu
direktno diktirao u zapisnik i pri tom se koristio svojim bilješkama".
U moru proturječja koje je u svojoj obrani iznio Glavaš svakako je najzanimljivije ono
da nije nikada zapovijedao I. bojnom osječkih branitelja, poznatijom kao
Branimirova osječka bojna (BOB). Glavaš
se sada odriče i onog dijela svog ratnog puta u kojem stoji kako je zapovijedao
tom jedinicom, pa pred istražnim sucem doslovce kaže kako je to "netočan
podatak" iz njegova službenog ratnog puta da je ikada zapovijedao BOB-om:
"Nikada nisam u svom životopisu pisao podatak da bih obnašao dužnost
zapovjednika I. bojne osječkih branitelja u tom periodu (govori se o razdoblju
od 1. svibnja do 1. studenoga 1991., op. a.), možda je netko za potrebe vojne
službe, tj. Ministarstva obrane njima dao takav podatak, no taj podatak je
svakako netočan."
Glavaš dakle sada
retušira svoju ratnu biografiju, odričući se da je ikada zapovijedao jedinicom
koju su po njemu nazivali. Kao da je njegov ratni put pisao netko umjesto
njega, te ga "za potrebe vojne službe, tj. Ministarstva obrane" još
malo nakitio pa, onako usput, dodao kako je zapovijedao i BOB-om, da bi ratni
put bio što impresivniji. No, upravo takav Glavašev
ratni put do tada mu nije smetao, budući da je temeljem njega dobio brojne
privilegije, ordenje i generalski čin. Sada, kad se našao u škripcu, odbacuje
ga kao zmija pretijesnu kožu.
ISKAZ SMIJEHA I ZABORAVA
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|