Marinko ČULIĆ
ARITMETIKA POLITIKE
ZASLUGE ZA NAVOD
8. lipnja, 2006.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Eto ti ga opet. Najava skorog posjeta Sanadera Bushu i Blairu odčepila je prašnjavu demižonku iz koje je iskočio duh dviju starih zanimacija hrvatskog političkog establišmenta. S jedne strane, odmah je konstatirano da je to krunski dokaz kako Hrvatska izrasta u lidera u regiji. A s druge, počelo je grozničavo licitiranje tko je za to zaslužan, tj. kome to ide u dotu s kojom će se dogodine pojaviti na izborima.

Odmah ćemo reći što o tome mislimo. Nijedna od tih dviju zanimacija nije toliko bez smisla da ih treba baš šutnuti u kantu za smeće, ali ako na njima inzistiraš kao "sivonja", sva pamet ti je u kopitima i rogovima. Ajmo redom. Mjereno konvencionalnim političkim metrom, susreti Sanadera s Bushom i Blairom svakako se moraju ocijeniti uspjehom, a prigovori iz SDP-a kako je do posjeta Washingtonu trebalo doći još prije tri godine, slabi su i neozbiljni (ajde da su Račana ondje zvali, ali nisu nikada).
 
Još prošle godine američki ambasador u Zagrebu Ralph Frank izjavljivao je, suptilno kao da cijepa drva, da Sanader i Mesić neće primirisati u Bijelu kuću dok Gotovina ne završi u Haagu. Eto, to se dogodilo, za što je bez sumnje najzaslužnija Sanaderova vlada, koja je prekinula petljanje, ako ne i nešto gore, svojih prethodnika s predajom generala (i prije toga s Bobetkom). Ali, žalibože svakog centimetra novinskog papira ako uskoro osvanu izjave Vlade i HDZ-a, a sigurno hoće, da su oni najzaslužniji za ulazak Hrvatske u međunarodne integracije.
 
Stvari stoje sasvim obratno. HDZ je najzaslužniji što se to nije dogodilo prije cijelog desetljeća, ako ne i više, a valjda ne treba posebno objašnjavati zašto. Tada je Tuđmanu i njegovoj stranci bilo do Washingtona i Londona samo zbog međunarodne verifikacije carskog prestiža kod kuće, pa ih tamo, osim u jednoj smiješnoj zgodi, nikada i nisu pripuštali. Jer, vidjelo se i iz aviona da su se oni debelim hrastovim vratima zatvorili pred svijetom i tako je Hrvatska i uređena u malu delinkventnu i kapricioznu državicu koja desetljeće i pol nikome nije trebala.
 
To vrijeme doslovce je ukradeno ovoj zemlji i taj dug nikada se neće do kraja vratiti, iako se mora priznati da je Sanader, došavši na vlast, prve rate uredno i čisto otplatio. Ali, jasno je također da je do takvog obrata moglo doći samo nakon teškog poraza HDZ-a na izborima, što je otvorilo prostor politici "novog smjera" Ivice Račana, koja je zadala standarde ispod kojih se poslije jednostavno nije smjelo ići (to je, istina, kasnije uvelike uprskano prtljanjem oko izručenja spomenutih generala, pa je SDP, tragično, istodobno i skratio i odgodio ulazak zemlje u međunarodne asocijacije).
 
Sve u svemu, dovoljno smo toga vidjeli i prebacili preko glave da nas Račan, a pogotovo Sanader, ne mogu prevariti kako je samo jedan od njih dvojice zaslužan za ovo veliko zatopljavanje u odnosima sa SAD-om i Velikom Britanijom. Više je tu zasluga za navod nego za narod. Osim toga, ima tu i netko treći, kojeg njih dvojica ne mogu i da hoće izgurati sa scene, a ovih se dana upravo spektakularno pozicionirao u središte pozornosti. Francuska ministrica za evropske poslove Chaterine Collona donijela je u Zagreb dobru vijest da za desetak dana počinju prvi "pravi" pregovori Evropske Unije s Hrvatskom. A onda je tome dodala i nešto što se zbilja rijetko čuje, a to je da će u povijesti ostati zapamćeno da će Hrvatska ući u Uniju "zahvaljujući predsjedniku Mesiću". Paf!
 
Moramo reći da se ni ovo sasvim ne uklapa u našu tezu kako nema ekskluzivnih zaslužnika za izlazak Hrvatske iz međunarodne izolacije (ulogu medija, recimo, obično se zaobilazi, iako se bez njih novija hrvatska povijest jednostavno ne može razumjeti). Ali izjava francuske ministrice zaslužuje pozornost zbog dviju važnih stvari. Prije svega, ona dolazi od predstavnice zemlje koja je odbila evropski ustav, što znači da posebno izoštrenom dioptrijom prati zbivanja u Uniji i, naročito, na njenim rubovima koji bi joj uskoro trebali biti priključeni.
 
Još je važnije da je Mesić u osnovi atlantoskeptik (zbog velikih rezervi prema SAD-u i NATO-u), pa čak dijelom i evroskeptik (zbog velike kritičnosti prema neoliberalizmu kao službenoj ideologiji i EU-a). A, eto, francuska ministrica ipak ovako visoko vrednuje njegove zasluge za ulazak Hrvatske i u prvu i u drugu asocijaciju. Iz toga nije moguće izvući drukčiji zaključak nego da se pukim dodvoravanjem, pogotovo puzanjem, pred najvažnijim međunarodnim adresama ništa ne može postići. To onda baca i novo svjetlo na posjet Sanadera Washingtonu i Londonu.
 

ARITMETIKA POLITIKE: ZASLUGE ZA NAVOD
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.