Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
POLJANA
8. lipnja, 2006.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Je li Vladimir Šeks znao za ratne zločine u Osijeku koji se danas stavljaju na teret Branimiru Glavašu? Je li to isto pravodobno saznao i Franjo Tuđman? Je li Vladimir Šeks znao za zločine Merčepove postrojbe u Pakračkoj Poljani? Je li to isto pravodobno saznao i Franjo Tuđman? Svakako jedini razumni odgovor je - da, znali su, kao i toliki drugi činovnici vlasti. No ipak, zajedničko sudjelovanje, hajde blago rečeno, u prikrivanju ili zataškavanju teških ratnih zločina ne znači i istovjetnu javnu recepciju te dvojice ljudi, pa se jednome, Franji Tuđmanu, konsenzusom političke elite, ubrzano traži trg, poljana možda(?), koja će nositi njegovo ime i kititi se njegovom bistom, drugome se, pak, predsjedniku Sabora Vladimiru Šeksu, proriče ubrzana politička smrt.

Hrvatska tako ni danas nije spremna suočiti se s odgovornošću Franje Tuđmana za postojanje Tomislava Merčepa i njegovih ubojica, za Branimira Glavaša..., štoviše, dok je s jedne strane političko raspoloženje, dakako, i zbog pritisaka iz vani, takvo da polako zločini o kojima se sve zna već skoro desetljeće i pol konačno dolaze na naplatu, s druge jačaju nastojanja da se uloga Franje Tuđmana u nemalom broju ratnih zločina u Hrvatskoj ili u agresiji na BiH, sasvim redizajnira, što bi, psihološki tumačeno, imalo značiti da bi Hrvatima ta velika laž o Franji Tuđmanu trebala biti ona zadnja slamka o koju se mogu uhvatiti suočeni konačno i s drugom istinom o domovinskom ratu. Ne više samo na stranicama "sumnjivih" nezavisnih medija, nego u institucijama države.
 
Naravno da bi generalno pročišćenje nacije bilo kudikamo brže kada bi političke elite, umjesto rasprave da li mu dati Titov ili Rooseveltov trg, razotkrile istinu o stvarnoj Tuđmanovoj ulozi u zločinima s kojima se većinska Hrvatska nevoljko suočava s 15 godina zakašnjenja, zakašnjenja zbog kojega je i moguće da treći čovjek u državi, predsjednik Sabora, bude do grla upleten u saznanja o ratnim zločinima, kako u Osijeku, tako i u Pakračkoj Poljani.
 
Danas, međutim, Vladimir Šeks, nosilac čitavog naramka odlikovanja za ratne zasluge upravo u Osijeku i Slavoniji, javno tvrdi kako tamo u vrijeme rata uopće i nije bio, kako, kao šef kriznog štaba za Slavoniju, pojma nije imao što radi i kako ratuje njegov intimni prijatelj Branimir Glavaš, isti će Šeks koliko sutra zanijekati i sva svoja saznanja o Merčepovim ubojicama iz Pakračke Poljane, ponovo tvrditi kako o strašnoj likvidaciji obitelji Zec nije imao pojma... No povijest, ispisana i na stranicama ove novine, kaže nešto posve drugo i, nadamo se, dobiva konačno i svoj sudski epilog.
 
Dakle, te je 1992. čitava Merčepova postrojba neposredno nakon ubojstava u Pakračkoj Poljani, uhapšena, sve su lijepo i u tančine priznali (čitava je ta dokumentacija u posjedu Ferala još od 1993., a godinu dana kasnije je i objavljena na stranicama iste novine), da bi ubrzo bili pušteni, zbog takozvane proceduralne greške, pa je "pravna država", kao što je i red, merčepovce pustila na slobodu, a sve na intervenciju tadašnjeg republičkog javnog tužitelja koji se odaziva na ime današnjeg predsjednika Sabora, Vladimira Šeksa, koji je naložio svome zamjeniku, a ovaj to rukom ispisao na koricama spisa "Pakračka Poljana", da se pripadnici Merčepove jedinice puste iz pritvora.
 
"Prekvalifikacija kaznenih djela i puštanje iz pritvora bili su njegovi nalozi i ja sam ih proveo. Vrhovni je sud, međutim, ocijenio kako postoji potreba da se nad okrivljenicima produlji pritvor. Iz suda sam nazvao Šeksa misleći da će ta činjenica promijeniti njegovu odluku. On mi je, međutim, rekao da provedem ono što mi je naloženo." Tako je u Feralu još 1997. govorio Tihomir Rubeša, bivši Šeksov zamjenik, koji će, zajedno s Antom Nobilom, napustiti tužilaštvo neposredno nakon prvih saznanja o zločinima u Pakračkoj Poljani, dok će Šeks javno promovirati tezu kako se slučajevi poput Pakračke Poljane nisu mogli procesuirati dok je "Hrvatska gorjela" i još optužiti svoje tadašnje zamjenike za "opstrukciju pravosuđa". Rubeša i Nobilo otišli su u privatne odvjetnike, Vladimir Šeks nesmetano je nastavio svoju političku karijeru, Tomislav Merčep nikada nije priveden ni na jedno ispitivanje, čak niti nakon opširne i jezive ispovijesti člana njegove postrojbe Miroslava Bajramovića u Feralu 1997., a nakon koje su merčepovci ponovo pohapšeni, da bi u farsičnom suđenju zbog "pomanjkanja dokaza" vitezovi bili pušteni, a redakcija Ferala bila pod policijskom zaštitom zbog krvavih prijetnji što su stizale od Merčepovih ratnika i obožavatelja.
 

GLEDE & UNATOČ: POLJANA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.