ŠTO SAD ISUS IMA S TIM?
Ivan LOVRENOVIĆ
15. lipnja, 2006.

Lako je za Isusa, ako je točno što govore evanđelja, on bi Alatovića prvi uzmilovao, i, sigurno, blago poučio da biti kopile ne znači biti manje vrijedan ni manje osoba (kao što, više nego očevidno, znači u vrijednosnim predodžbama svih puljića i cerića, ali, nažalost, i maloga Alatovića)... Za ovaj, naš svijet ne može biti tužnije spoznaje od toga da u dubinskim vrijednosnim strukturama između puljićâ i cerićâ, i mladih "pobunjenika", nema bitnijih razlika

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Sarajevski srednjoškolac Arman Alatović sigurno nije mogao ni u snu sanjati "slavu" koja ga je preko noći pogodila nakon što je njegova pjesmica Žaljenje u školskoj zbirci Konci proglašena ni od koga drugog nego od samog kardinala Puljića uvredom "za kršćane, a posebno nas katolike", te zatražena "odgovornost nadležnih i adekvatna zadovoljština". Službenim putem obaviješten je i Vatikan, a pisma je kardinal razaslao na brojne druge strane: direktoru škole, kantonalnom Prosvjetno-pedagoškom zavodu, kantonalnom ministru obrazovanja, a pisao je i visokome predstavniku Schwartz-Schillingu.

Da ne bi ostala nikakva dilema oko etničko-religijske adrese kojoj pripisuje odgovornost i od koje zadovoljštinu očekuje, Puljić, aludirajući na nedavnu gužvu oko Muhamedovih karikatura, podsjeća kako je "cijeli muslimanski živalj ustao u obranu svojih svetinja te sam ih svojom izjavom podržao. Ni izdaleka se nisam nadao ovakvom pristupu naših susjeda i to u sklopu obrazovnog sustava". Na stranu trapavi stil Puljićeve kancelarije, dostojan kabinetskog rječnika iz ocvale faze socijalističkoga samoupravljanja, poruka je jasna: "autorstvo" uvrede je bošnjačkomuslimansko, s te adrese treba da dođe i satisfakcija.
 
Što je to pjesnik-početnik napisao, i kakva je to knjiga što je tako uzburkala duhove, pa je zagrebački Večernji list našao potrebu da objavi kako se radi ni manje ni više nego o "najvećoj uvredi u povijesti Bosne i Hercegovine"? Riječ je o knjižici učenika sarajevske Elektrotehničke škole, štampanoj u 200 primjeraka u povodu proslave dana škole, a u njoj je, kažu profesorice književnosti Marina Cvitanović i Amra Trivun, koje stoje iza svojih učenika, "socijalna poezija, u kojoj djeca opisuju svoje nezadovoljstvo". Cijeli skandal izbio je zapravo zbog četiriju stihova iz Alatovićeve pjesme, koje je Puljić u svojim pismima fragmentarno iscitirao: Ljudi moji, / Pa Isus je bio kopile, / I takav neki nam sudbu kroji!?/ Od tad je sve gotovo…
 
"Operiran od vjere"
 
Uslijedila je lavina reakcija. Direktor Elektrotehničke škole Fahrudin Alihodžić, očito nevičan poeziji, pa još socijalno-protestnoj, a poprilično zbunjen fokusom javnosti u kojemu se našao, i prepadnut visokim kardinalskim autoritetom koji ga je prozvao, uvjerava novinare kako nikomu ni na kraj pameti nije bilo ikoga vrijeđati, te štedro nudi svoju ispriku svakome kome je isprika potrebna. Profesorice brane autora, srčano odbijajući i samu pomisao o namjeri vrijeđanja po vjerskoj osnovi, uz argument: "To dijete je operirano od vjere!" Hrvatsko kulturno društvo Napredak požurilo je da osudi pojavu stihova, uz obrazloženje koje kao da je prepisano iz Puljićevih pisama.
 
Očitovao se i mitropolit dabrobosanski Nikolaj sa svojim sveštenstvom: pjesma "Na podrugljiv i uvredljiv način govori o Bogočovjeku – Gospodu našem Isusu Hristu i vrijeđa nas pravoslavne, kao i sve hrišćane, a trebala bi da vrijeđa i muslimane, koji Gospoda Isusa Hrista poštuju kao Božijeg poslanika." A uvreda je to veća, što se "pjesma s ovakvim sadržajem promoviše od jedne obrazovne ustanove koja bi svoje učenike trebala vaspitati u smjeru kulturne, vjerske i nacionalne tolerancije" – pišu mitropolit i njegovo sveštenstvo, zakleto i provjereno odani kulturnoj, vjerskoj i nacionalnoj toleranciji. No, najdalje je otišlo Vijeće Kongresa bošnjačkomuslimanskih intelektualaca. U pismu federalnom i kantonalnom ministru obrazovanja VKBI zahtijeva da se "poduzmu mjere", da se "komisijski uništi cjelokupan tiraž sporne zbirke pjesama", te da se uputi izvinjenje kardinalu Puljiću "i svim katolicima", uz napomenu da "navedeni slučajevi predstavljaju uvredu i za sve građane Bosne i Hercegovine".
 
Svi, dakle, govore o uvredi i uvrijeđenosti, i to zastrašujućih razmjera. I premda objekt uvrede nije sasvim čvrsto fiksiran (negdje je to sam Isus, kod Puljića su to "svi kršćani a posebno katolici", "mi pravoslavni, kao i svi hrišćani" kod Nikolaja, negdje Isus kao Božiji poslanik u islamu, te, napokon, i "svi građani Bosne i Hercegovine" kod VKBI-ja...), svi se, eksplicitno ili implicitno, slažu s tezom o bošnjačkomuslimanskom izvršiocu uvrede, koja proizlazi iz osnovnoga Puljićevog stava.
 

ŠTO SAD ISUS IMA S TIM?
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.