JUGOSLAVIJA ŽIVI JOŠ SAMO U HAAGU
Drago HEDL
15. lipnja, 2006.

Scheveningen je mjesto, kaže Simo Zarić, nekadašnji stanovnik tamošnje pritvorske jedinice UN-a, na koje se valja naviknuti i čovjek mora prihvatiti činjenicu da se nalazi u zatvoru, ali i ponašati se u skladu s duhom kolektiva, otprilike onako kako je to za služenja vojnog roka. Ne valja solirati, nije pametno s drugima dolaziti u sukob, nije mudro ne prihvaćati šale na svoj račun, ali ih ni zbijati na tuđi

< > | cijeli članak | verzija za tisak

"Kad sam u veljači 1998., u gluho doba noći, nakon dobrovoljne predaje, zrakoplovom NATO-a doletio u Nizozemsku, pa odmah potom prebačen u Scheveningen, gdje su me smjestili u jednu od ćelija, osjećao sam nelagodu i pomalo se bojao kako ću biti primljen od onih koju su u Haaški zatvor stigli prije mene. Tada je u Scheveningenu bilo najviše Hrvata – Dario Kordić, Mario Čerkez, Dragan Papić, braća Vlatko i Zoran Kupreškić i svi smo bili na jednom katu, jer je u to vrijeme bilo malo pritvorenika, samo 24. No, ujutro kad se otvorila ćelija i kad sam prvi put mogao u kantinu, prišli su mi svi zatvorenici i rukovali se sa mnom. Kordić mi je prišao prvi, pružio ruku i rekao: 'Gospodine Zariću, nama je žao što ste i vi ovdje. Želimo vam da se, koliko je to moguće, osjećate ugodno.'"

I tada mi je svatko od njih dao ponešto, netko kutiju keksa, netko sok, čokoladu. Taj srdačan doček pomogao mi je da se lakše prilagodim na atmosferu u kojoj sam se našao, a za koju nikada nisam pretpostavljao da bi me mogla snaći", priča Simo Zarić, bosanski Srbin iz Šamca o svoja 1662 dana provedena u Haaškom pritvoru, nakon što mu je, poslije presude od šest godina zatvora za ratni zločin, kazna smanjena na vrijeme koliko je u pritvoru proveo do izricanja presude.

Prevoditelj Milošević

Zarić je, nakon što se 24. veljače 1998. dobrovoljno predao Haaškom sudu, za teške povrede Ženevske konvencije, zločin protiv čovječnosti, osuđen na šest godina zatvora, no na slobodu je pušten ranije, krajem siječnja 2004. O svojim zatvorskim danima rado govori, a o onom zbog čega je optužen, svojoj ratnoj ulozi u bosanskom ratu, napisao je knjigu "Na haškom raspeću", koja je objavljena u Beogradu, dok se još nalazio u Scheveningenu. Sada piše knjigu o svojim haaškim danima u kojoj će se naći i epizode koje je početkom lipnja ove godine ispričao Feralovu novinaru.

Kaže kako mu je žao što će umrijeti s hipotekom ratnog zločinca, no unatoč tome pokušava se vratiti u normalan život, čak i u političke vode, što mu je haaški sud i odobrio. Na lokalnim izborima u Šamcu 2004. godine natjecao se za mjesto gradonačelnika kao kandidat Socijalističke partije. No, dobio je 37 posto glasova, pa ga je kandidat SDS-a, s osvojenih 41 posto, tijesno pobijedio. Tako mu je izmakla gradonačelnička fotelja.

Scheveningen je mjesto, kaže Simo Zarić, nekadašnji stanovnik tamošnje pritvorske jedinice UN-a, na koje se valja naviknuti i čovjek mora prihvatiti činjenicu da se nalazi u zatvoru, ali i ponašati se u skladu s duhom kolektiva, otprilike onako kako je to za služenja vojnog roka. Ne valja solirati, nije pametno s drugima dolaziti u sukob, nije mudro ne prihvaćati šale na svoj račun, ali ih ni zbijati na tuđi. U početku, kaže Zarić, u Haagu su bile manje-više sitne ribe, a onda se jednog dana pojavio Slobodan Milošević. Bivši jugoslavenski i srbijanski predsjednik nije bio u istom odjeljenju sa Zarićem, ali su se često sretali – bilo u kantini, bilo u šetnji zatvorskim krugom, bilo u prostorijama za posjetu dok je Miloševiću još u početku dolazila supruga Mirjana Marković ili snaha Milica s unukom, a Zariću njegova supruga Fatima, sestre, ili djeca.

"Nikad s Miloševićem nisam raspravljao o onome zbog čega smo se obojica nalazili u Haagu, razgovarali smo o običnim stvarima i u tim je razgovorima bio ugodan, ponašao se kao posve običan čovjek. Znao se igrati s unukom na hodniku, trčati za njim i šaliti se; radio je isto ono što bi činio svaki drugi čovjek", sjeća se Zarić svojih prvih susreta s nekadašnjim zatvorenikom Scheveningena.

JUGOSLAVIJA ŽIVI JOŠ SAMO U HAAGU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.