SLUŠAJ MAJKO MOJU PJESMU
Mima SIMIĆ
15. lipnja, 2006.

Kad bi, naime, svaku hrvatsku LGBTIQ osobu dolaskom u povorku htjela podržati vlastita obitelj i 4-5 “normalnih” prijatelja, stanovništvo "čitave Hrvatske" slilo bi se sljedeću subotu na Zrinjevac. I, za razliku od stranačkih izbora na koje ljudi bez razmišljanja izlaze u uvjerenju da imaju nekakvog izbora, odlazak na Pride podržati vlastitog sina ili kćer, prijatelja ili prijateljicu, uistinu bi i bio izbor – izbor da se voljena osoba zaštiti od nasilja, diskriminacije i ugnjetavanja – što demokracija kakvu imamo, očito, još uvijek ne garantira

< > | cijeli članak | verzija za tisak

U subotu 24. lipnja u 11 sati sa zagrebačkog Zrinjevca krenut će peta hrvatska, a prva regionalna Povorka ponosa LGBTIQ (lezbijki, gejeva, transrodnih, transseksualnih, queer i interseksualnih) osoba. Naziv ovogodišnje manifestacije je Internacionala Pride, a cilj joj je izraziti podršku LGBTIQ populaciji zemalja gdje društvenopolitička klima još uvijek sabotira i/ili nasiljem sprječava održavanje Pridea. Gosti i gošće Internacionala Pridea dolaze iz Bosne i Hercegovine, Srbije, s Kosova, iz Makedonije, Poljske, Bugarske, Rumunjske, Latvije, Litve, Slovačke, Slovenije i Albanije. O Internacionala Prideu, pravu na slobodno okupljanje, kordonu policije i zvijezdi petokraki razgovarali smo s članovima i članicama Organizacijskog odbora Zagreb Pridea, Sandom Brumen, Markom Jurčićem, Jelenom Poštić i Danielom Šurjan(om).

- Nakon četiri hrvatska Pridea, koji su skretali pozornost na različite vrste diskriminacije kojima je izložena LGBTIQ populacija u Hrvatskoj, Internacionala Pride 2006. daleko je najambicioznija aktivistička manifestacija koja se ikad dogodila u Hrvatskoj, ali i na širem području regije. Kako je došlo do ove ideje?
 
MARKO: Protekle četiri godine Pride se održavao u suradnji s hrvatskom i inozemnom nevladinom scenom, a od samih svojih početaka ova manifestacija konceptualizirana je u skladu s mirovnom i feminističkom politikom. Već otprije imamo podršku država iz regije, što smo ove godine odlučili/e proširiti na istočnu Europu, a koncept ovakvog Pridea naišao je na jednoglasnu podršku. Potreba za međunarodnim, istočnoeuropskim Prideom jasna je svakome tko je zadnjih tjedana pratio vijesti iz Bukurešta i Moskve, gdje se svjedočilo nasilju tzv. normalne populacije nad osobama u Povorkama ponosa. Prije nekoliko godina u Beogradu je pokušaj održavanja Pridea ugušen u krvi, a u nekim od zemalja istočne Europe pokušaj se još ne može ni konceptualizirati.
 
Blaženi status
 
- Koji je uzrok tolikoj razini netolerancije prema seksualnim manjinama u ovim zemljama? Ima li to kakve veze s posttotalitarnim stresnim poremećajem, navikom da se stoljetne društvene/religijske dogme jednostavno ne smiju propitivati?
 
DANIEL(A): Politika koja nastupa nakon rušenja komunističkih režima ima tendenciju biti izrazito nacionalistička, a pritom iznimno značajnu ulogu preuzima i religija, i pridružene joj institucije. Riječ je o repatrijarhalizaciji, retradicionalizaciji, koja ne gleda blagonaklono na netradicionalne oblike seksualnosti, još manje one koji je prakticiraju.
 
- Naziv Internacionala Pride evocira i problematiku koja nije vezana isključivo uz LGBTIQ populaciju. Iznimno je zanimljivo da je jedan od ciljeva Internacionala Pridea skretanje pozornosti i na prava radnika, skupine koja nema izravne veze s ovakvim prosvjedom. Otkud radnici u priči o Prideu?
 
JELENA: Ovim radikalno-integracijskim aktivističkim manevrom htjeli/e smo naglasiti isprepletenost diskriminacija, opominjući da su problemi jedne skupine ujedno problemi svih skupina, jer su društveni problem. Upravo je segmentizacija društvenih problema, odnosno diskvalifikacija određenih problema kao problema određene skupine/manjine (a ne općedruštvenih problema), ono što održava blaženi status quo. Implicirajući odgovornost isključivo za sebe, opravdava se građanska neaktivnost i nesudjelovanje u inicijativama šireg društvenog domašaja.
 
Primjer Pridea zapravo je jako zgodan za ilustraciju potencijalnog simboličkog općedruštvenog aktivističkog čina. Kad bi, naime, svaku hrvatsku LGBTIQ osobu dolaskom u povorku htjela podržati vlastita obitelj i 4-5 “normalnih” prijatelja, stanovništvo čitave Hrvatske slilo bi se sljedeću subotu na Zrinjevac. I, za razliku od stranačkih izbora na koje ljudi bez razmišljanja izlaze u uvjerenju da imaju nekakvog izbora, odlazak na Pride podržati vlastitog sina ili kćer, prijatelja ili prijateljicu, uistinu bi i bio izbor – izbor da se voljena osoba zaštiti od nasilja, diskriminacije i ugnjetavanja  – što demokracija kakvu imamo, očito, još uvijek ne garantira.
 

SLUŠAJ MAJKO MOJU PJESMU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.