Kolumne

reklama

NAVIGACIJA

Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits

Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Virtual Tribune

Pisma

Stranica obnovljena:
15. lipnja, 2006.

Ivica OSIM
ŠVABO U NJEMAČKOJ
STRAH OD RIZIKA
15. lipnja, 2006.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Favoritima je uvijek teško. Prve utakmice Svjetskog prvenstva još jednom su dokazale tu poznatu istinu, a većina najpoznatijih igrača pridonijela je svojom igrom da takvo očekivanje ne bude iznevjereno. To je shvatljivo, jer su iscrpljeni u velikim ligama, opterećeni imperativom pobjede, igraju protiv svježijih protivnika. Englezi su dobili Paragvaj, a razočarali samim nastupom. Nešto kao i Brazil, dok o Francuzima bolje da i ne govorimo... Neobično je kad Englezi, Brazilci i Portugalci pobjede tako što dadnu gol pa ostatak meča žive od toga jednog pogotka. Portugalci su nakon gola igrali kao da svakom lično treba donositi loptu pa da mu se hoće još malo poraditi nešto na terenu.

Ne trebamo zanemariti ni klimatski faktor, budući da oscilacije dnevne temperature očito imaju dosta uticaja na sve. Večernje utakmice u 21 sat puno je lakše igrati, vidi se da su timovi poletniji od onih koji nastupaju u 15 sati. Bude hladno pa vruće, pate se i oni koji sjede na klupi. Sad će biti, kao i uvijek, onih koji će na to reći "dobro, ali za te pare"... Znam, ali treba objektivno uzeti u obzir pritisak kojem su igrači sada dodatno izloženi, zbog važnosti Svjetskog prvenstva kao najvećeg fudbalskog takmičenja.

Najbolja utakmica koju sam dosad vidio bila je između Argentine i Obale Slonovače. Zanima me što afrička momčad s tako kvalitetnom igrom može napraviti u susretu s Holandijom i Srbijom i Crnom Gorom. Česi su vrlo lako, što bi se reklo, otresli Amerikance, i došli su do velikog rezultata s lakoćom i sigurnošću u igri, a nismo baš Ameriku smatrali ekipom za "idi mi, dođi mi"... Talijani su se pokazali, Lippi je hrabro promijenio dio standardnog tima. Igrali su mudro protiv dobre Gane, bez dileme zaslužili pobjedu.

Nijemci su išli na šut, tako im je i prošlo. No, i na prošlom Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji, svi su za njih rekli da su slučajno došli u finale. Međutim, njemački tim drži svoj ritam, igra s puno rizika, pa je tako postigao i golove protiv Kostarike. Ako si orijentisan na takvu igru, moraš riskirati. Mogu oni o Ballacku da pričaju šta god žele, ali i sami su svjesni da nemaju nijednoga genijalca. Preostaje im kolektiv i rizik, a što je danas put, uostalom, za fudbal uopšte.

Srbija i Crna Gora treba da žali što nije krenula tim smjerom protiv Holandije. Mislim da ih muči neki stari kompleks, u strahu su precijenili protivnika. Nije ova Holandija onaj tim odranije, pa je Srbija i Crna Gora to kasnije uvidila, počela s ulaskom Koromana i Ljuboje igrati hrabrije. Opet, kad se pogleda njihov početni sastav, teško je selektoru Petkoviću negirati da je logično uvrstio Kežmana i Miloševića. Tek je kasnije bilo logično da ih i oba izvadi. Inače, u trenutku kad izađe ovaj broj Ferala, znat ćemo već i kako su se ponijeli Španci. Imaju veoma zanimljivu ekipu, vidjet ćemo koliko pokrića imaju njihove ambicije.

A što se Hrvatske tiče, sad ćemo se svi pitati zašto momci nisu krenuli otpočetka kao što su odigrali drugo poluvrijeme, dakle, onako kako je trebalo i kako se moralo. Ali, to se momčadima s prostora bivše Jugoslavije ponavlja otkad ih pratim, jednako klubovima i reprezentacijama. Nakon ove utakmice pitao sam sebe, pa i vas pitam: šta bi se desilo da su tako igrali veći dio utakmice? Da li bi Brazilijanci tada više riskirali i kako bi se igra razvijala? Ili bi rekli "dobro, u ovome meču nam je i jednima i drugima dosta po bod". Ne znam kako vi, ja nemam tačan odgovor na to, ali mi se čini da u tom slučaju ne bi bilo žaljenja kao sad.

Hrvatske reprezentativce ipak treba razumjeti. Nisu igrali protiv bilo koga, a onakav stadion i ambijent, značaj same situacije... Brazil je bio zreo da padne, to je ta priča s favoritima. Stalno gledaju odozgo, a ne mogu stalno ponavljati iste igre, i oni su ljudi. Hrvatska je umalo propustila šansu za pothvat, osim što je i to malo - puno. Falilo je rizika kod pojedinih igrača u završnici, dok je Brazil odigrao prvo poluvrijeme s devet igrača. Ne šalim se, jer njihova dva špica, Ronaldo i Adriano, nisu se niti micali. Poznato je meni kakvi su igrači braća Kovač, Šimunić i Šimić, ali ova dvojica nisu ni probala da vide mogu li ih proći. Hrvatska baš nije dobro pokrivala prostor u obrani, dobar dio utakmice nije se dobro preuzimalo igrača. Nisu se na vrijeme pomjerali po širini, prostor za šut na gol otvorio se nekoliko puta. Dok se Kaka namještao za pogodak, stoperi su stajali uz špiceve, nije bilo trećeg da zatvori sredinu.

NASLOVNICA