LUSTRACIJA BEZ METLE
Tena ERCEG
21. lipnja, 2006.

Do neke mjere, potrebno je ukloniti problematične ljude, ali je užasno teško pitanje kako to provesti u djelo. Najbolje je kada se lustracija dogodi na političkoj ravni, kada se politički sustav sam očisti, kao što se i dogodilo u mnogim zemljama, a što je vjerojatno najefektnije. Lustracija koja se provodi administrativno ima, dakako, i svoju cijenu, koja može biti vrlo visoka. Primjerice, može se izgubiti ljude koji znaju kako upravljati zemljom, kao što su suci, koje onda nemate kime zamijeniti. Nešto slično dogodilo se upravo u Hrvatskoj, kada su iz pravosuđa masovno izbačeni suci srpske nacionalnosti, za koje mi je rečeno da su bili mahom profesionalni i nepristrani

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Herman Schwartz je profesor prava na Američkom sveučilištu u Washingtonu i autor knjige "Borba za ustavnu pravdu u postkomunističkoj Europi" objavljene 1999. godine. Autor je i knjiga "Pravda desnice: Konzervativna kampanja za preuzimanje sudova" (2004.) i "Pakiranje sudova: Konzervativna kampanja za ponovno pisanje Ustava" (1988.), a bavio se, kao pravni ekspert najpoznatije američke organizacije za zaštitu ljudskih prava American Civil Liberties Union, i desegregacijom, stanjem u američkim zatvorima, te zakonima o prisluškivanju i nadgledanju. Od 1989. godine do 2000. bavio se ustavnom reformom, reformom pravosuđa i ljudskim pravima u mnogim zemljama istočne i centralne Europe, kao što su Češka, Slovačka, Bugarska, Estonija, Rusija i Gruzija. S profesorom Schwartzom razgovarali smo na konferenciji o tranzicijskoj pravdi koja se nedavno održala u Beogradu, u organizaciji tamošnjeg ureda Programa za razvoj Ujedinjenih naroda. Budući da se, prema definiciji UN-a, jednim od stupova takozvane tranzicijske pravde u postkonfliktnim društvima, uz procesuiranje ratnih zločina, reparacije i traganje za istinom, smatra i lustracija, s profesorom Schwartzom razgovarali smo upravo o njegovom iskustvu s lustracijom u zemljama istočne i srednje Europe nakon pada komunizma.

Idealni uvjeti

- Što bi trebala biti osnovna svrha lustracije i što ona može postići u idealnim uvjetima?
 
- Lustracija je dizajnirana s ciljem uklanjanja ili isključivanja onih ljudi koji bi mogli stajati na putu uspješnog prijelaza iz totalitarnog režima prema demokratičnijem društvu. To se obično odnosi na one ljude koji su bili povezani s prijašnjim režimom i to na pozicijama kao što su policija, sudstvo, tužiteljstvo, tajne službe, a u nekim slučajevima i mediji. Ona može uključivati i one osobe koje su surađivale s represivnim institucijama, iako je to uglavnom vrlo teško, budući da ovisi o tome što smatrate kolaboracijom, zašto su ljudi u tome sudjelovali, i možete li to dokazati. U idealnim uvjetima, koji se, međutim, nikad ne dogode, njezin je cilj kazniti - budući da ona rezultira kaznama kao što su gubitak posla, uklanjanje s neke funkcije ili oduzimanje licence za rad - odnosno podrazumijeva držati podalje od javnog života one ljude za koje se vjeruje da bi opstruirali prijelaz društva prema demokraciji, vladavini prava, ustavnoj zaštiti prava, slobodi govora i drugim vrijednostima demokratskog društva.
 
- Je li lustracija, po vašem mišljenju, neophodna u postkonfliktnim i tranzicijskim društvima?
 
- Ona je svakako poželjna za svako postautoritarno društvo, odnosno ono u kojemu je srušen neki režim, ali su ljudi iz tog režima zadržali svoje pozicije ili, pak, dobili neke druge funkcije koje im omogućavaju blokiranje reformi. To ne mora nužno biti postkonfliktno društvo, kao što smo vidjeli u zemljama srednje i istočne Europe u kojima nije bilo oružanog konflikta i u kojima je prijelaz iz jednog sistema u drugi zapravo bio rezultat dogovora, ali su tamo ipak postojali neki lustracijski procesi. Ja ne mislim da je lustracija od krucijalne važnosti za prijelaz u demokratičnije društvo, budući da u većini zemalja centralne i istočne Europe nije provedena sveobuhvatna lustracija, a ipak imamo manje ili više funkcionirajuću demokraciju, slobodne izbore i medije, građansko društvo, što je po mom mišljenju važnije od samog provođenja lustracije u strogom smislu te riječi.
 
-  Navedite nam neke primjere.
 
- U Poljskoj se, primjerice, dogodilo da su ljudi koji su bili na visokim pozicijama komunističkog režima morali javno reći jesu li surađivali s tajnom policijom, a ako jesu, odluka o tome što s njima bila je prepuštena biračima. Prema statutarnoj definiciji kolaboracije, od oko 23.000 izjava političara i vladinih dužnosnika njih 130 je priznalo su kolaboraciju, dok ih je sedmero optuženo da su lagali u svojim izjavama, zbog čega im je zabranjeno bavljenje javnim poslom na deset godina. U Poljskoj je također tadašnja tajna policija rasformirana, a njezini bivši djelatnici mogli su se zaposliti u novoj instituciji tek nakon provjere jesu li u vrijeme službe kršili ljudska prava ili zloupotrebljavali poziciju za privatnu dobit. Od 14.500 ljudi koji su se ponovno javili na posao zaposleno je njih 8000, dok su ostali odbijeni.
 

LUSTRACIJA BEZ METLE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.