Dean DUDA
UBACIVANJE SA STRANE
HIMNA ZAVJESA
21. lipnja, 2006.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Mauro Germán Serra Camoranesi, desni bočni Juventusa i talijanske reprezentacije, morao je ovih dana po tko zna koji put odgovarati na pitanje zna li riječi talijanske nacionalne himne. Rođen u Tandilu, gradu od stotinjak tisuća ljudi udaljenom gotovo četiri stotine kilometara od Buenos Airesa, Camoranesi je, kao i gomila Argentinaca, potomak svjetine koja je iz Italije svojedobno trbuhom za kruhom krenula preko Atlantika u novi svijet. Početkom 2003. prelomio je svoju nogometnu karijeru, izabrao državljanstvo i talijansku reprezentaciju, debitirao u veljači protiv Portugala i otad se redovito susreće s pitanjem kako stoji s tekstom nacionalne himne. Camoranesi se po vlastitom priznanju već tri godine nije maknuo dalje od početka u pačjoj nacionalnoj školi, a izgleda da niti ne namjerava u tom smislu poduzimati neki znatniji napor. “Fratelli d’Italia, Italia s'è desta” i zatim la-la-lala do konca svirke posve je dovoljno jer kriterij nogometne lojalnosti nije učenje stihova nego broj prodora i oduzetih lopti, a u tom je aspektu Camoranesi znatno uspješniji od većine koja po talijanskim travnjacima operira po desnom boku i pritom zna himnu naizust.

Njegova je odluka nogometno posve logična. Najprije jer je na tom mjestu među gauchosima bila i jest veoma pristojna konkurencija. Godinama je na toj poziciji igrao smjerni kapetan Xavier Zanetti, nogometaš čija je obiteljska pripovijest posve podudarna s Camoranesijevom. Trenutno, zbog spleta okolnosti, desnom argentinskom stranom suvereno gospodari Maxi Rodríguez, ali to je mjesto, doduše s nešto drukčijim rasporedom i obavezama, zapravo rezervirano za mladoga kralja nebesko-bijelih lavova, Lionela Messija. S druge pak strane, Talijani se s desnim bokom muče gotovo od vremena Roberta Donadonija i uz nekoliko dobrih partija Angela Di Livija u međuvremenu, tek su s Cemoranesijem pokrpali manjak. A onda je Marcello Lippi ponešto izmijenio sistem. Camoranesi se preselio na klupu, ali novinarska pitanja o himni nisu.
 
Mark (svojedobno u domaćim medijima Marko) Anthony Viduka bio je jedna od ključnih uzdanica Ćaćina nogometno-nacionalnog sna o dijaspori kao najvažnijem sastojku ljudskog i investicijskog ciklusa koji je trebao pokrenuti oslobođenu domovinu. U Canjuginoj igri financija bez granica Viduka je trebao biti mitski “plavi devet”, Dražan Jerković i Slaven Zambata zajedno i još na kvadrat. Njemu je, dakle, bilo namijenjeno mjesto iz najljepše navijačko-nacionalne fantazije operetne nam i jedine domovine. Za razliku od vodoinstalatera i portirki koji su povratkom bez ustručavanja odabrali diplomatsku karijeru, “Big Duke” je stigao u Zagreb pomalo zbunjen, odigrao nekoliko solidnih sezona i zatim, uvidjevši s kim ima posla odlučio “to waltz matilda” uzduž i poprijeko Ujedinjenog kraljevstva.
 
Iako je redovito imao visok prosjek na testovima nacionalne lojalnosti i zavidno nogometno umijeće, ustrajno je nastupao za Australiju. Štoviše, postao je kapetan momčadi koja se uspjela kvalificirati na Svjetsko prvenstvo, hirovitošću sudbine podijeliti skupinu baš s pradomovinom i, štoviše, upravo s Hrvatskom odigrati odlučujuću utakmicu za prolaz u sljedeći krug. Baš su na tlu te Vidukine Australije nogometaši Hajduka svojedobno dali svoj doprinos rušenju socijalizma i odlučili strgati s dresova grb kojim je dominirala mrska crvena zvijezda. Baš s tom Vidukinom Australijom igramo ključnu utakmicu i to baš 22. lipnja, na državni praznik koji se zove Dan antifašističke borbe.
 

UBACIVANJE SA STRANE: HIMNA ZAVJESA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.