Kolumne

reklama

NAVIGACIJA

Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Greatest Shits

Kultivator

Glazba

Film

Pisma

Stranica obnovljena:
22. lipnja, 2006.

Ivica OSIM
ŠVABO U NJEMAČKOJ
DIKTAT PROFITA
21. lipnja, 2006.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Prošle nedjelje skoknuo sam do Njemačke na utakmicu Hrvatska-Japan i tamo na licu mjesta potvrdio dojmove koje sam imao s distance. Naime, vrućina je ogroman hendikep na ovome svjetskom prvenstvu, prava je nesreća igrati u popodnevnom terminu. U to se doba po pravilu ne može očekivati kvalitetan fudbal, bez obzira na povremene individualne pothvate, jer se ljudi moraju posvetiti pravoj borbi za preživljavanje na terenu. Jest da su igrači vrhunski pripremljeni, jest da su izuzetno plaćeni, ali nisu ni oni mašine. Izgubi se koncentracija, a s njom i lopte koje takvi igrači u normalnim okolnostima ne gube. Ne mogu više ni potrčati da isprave grešku... Naravno da su uslovi za sve isti, ali zbog takvih uslova na kraju pati sam fudbal.

Ne trebam valjda posebno naglašavati da iza svega toga stoji profit. Biznis je sve važniji, interes sponzora i menadžera diriguje svjetskim fudbalom, važnije su reklame od same igre. Tu leži glavna opasnost za fudbal danas i toga se moramo bojati ubuduće. I Fifa i Uefa trebale bi intenzivno razmišljati o tome da bi na ovaj način ubrzo novac mogao fudbalu doći glave. Znam da ne otkrivam ništa novo, ali na Svjetskom prvenstvu je možda vidljivije ono što se inače događa u npr. Ligi šampiona. Ona već odavno nema niti odgovarajuće ime, jer tamo nastupaju po dva ili tri ili četiri kluba iz jedne zemlje. Prije su igrali, ako se još toga sjećamo, samo prvaci, ali svi. Slažem se da bi šteta bila da u istom takmičenju ne učestvuju i Arsenal i Chelsea i Liverpool i Manchester United, koji se zapravo s ostalim najvećim evropskim klubovima kroz Ligu šampiona pripremaju za neku svoju buduću euroligu, ali me brine ono što će ostati mimo njih.

Kad biznis jednom definitivno razdvoji najisplatnije klubove od manje profitabilnih, pitanje je šta će preostati. Bojim se da niko o tome ozbiljno ne razmišlja. Hoće li biti regionalnih liga ili će se tražiti neko drukčije rješenje... Enormno je mnogo novca u opticaju, ponekad mi padne na pamet da i samim igračima koji puno zarađuju to mora biti bar malo čudno, ako su imalo pošteni. Ali, svi moraju biti u istom kompleksu odnosa ako žele učestvovati u toj priči, jer fudbal nije tenis, niko ništa ne može sam.

Sam spektakl u Njemačkoj je inače za svaku pohvalu, da kucnem u drvo. Mislim, da se ne bi odmah nešto pokvarilo kakvim (ne)predviđenim ispadom. Navijači su fini, to je vjerojatno i malo drukčiji svijet od onoga koji uobičajeno prati klupska takmičenja, ali nikad ne znaš kome će prvom puknuti film kad favoriti ili umišljeni favoriti počnu da gube. Zasad se po njemačkim gradovima navijači suprotstavljenih reprezentacija još uvijek lijepo druže, nadam se da nikome na toj vrućini neće popustiti živci. Dosta je čovjeku već i da vidi kako se, recimo, Paragvajci moraju brinuti zbog povratka kući, kako iz Irana takođe dopiru prijetnje zbog neuspjeha, itd. Velika su očekivanja uložena, često i malo nerealna, a nema u vrhu mjesta za realizaciju svih ambicija.

Drugo, može se osjetiti napetost oko problema sigurnosti na Svjetskom prvenstvu. Puno je ekipa na okupu, ogroman broj gledatelja i novinara, organizatorima definitivno nije lako brinuti o svima, čak ni kad izgleda da je sve u najboljem redu. Niko ne zna je li Južnoafrička Republika u stanju organizovati iduće Svjetsko prvenstvo na istom nivou. Uslijed svega toga se malo i pretjeruje s histerijom oko sigurnosti, a meni se ipak čini da nije najbolje biti ni presiguran. I to je stresno, pa već i prizor Franza Beckenbauera koji se onako ukazuje na svakoj utakmici izaziva nervozu. Kao da je čovjek sam za sebe organizovao ovo prvenstvo...

Rasplet u prve dvije grupe prilično je logičan. Druga je stvar što su i Poljaci sebe vidjeli u osmini finala. Smatralo se da oni kao Evropljani imaju više šansi, što znači da su očito potcijenili Ekvador. Nijemci djeluju svježe, trkački su moćni, igraju riskantno. Znaju šta imaju na raspolaganju, znaju da nemaju ekstraklasne igrače kao Engleska, ali imaju kolektiv i dobro im ide. Engleska zvijezda Rooney pokazao je, budalasto se ponijevši prema treneru nakon što je zamijenjen, kako se i najbolji igrači mogu okrenuti protiv svog tima. Ali, to najviše govori o njemu samom.

NASLOVNICA