Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
GOLI
21. lipnja, 2006.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Malo je onih rođenih tih i tih godina koji u svojoj obitelji nemaju nekoga tko je iskusio boravak na nekom od onih "povijesnih" mjesta kakvima je Hrvatska obilovala proteklih 60 godina. Svaki se režim, naime, uključujući i Tuđmanov, krvavo obračunavao bilo sa svojim ideološkim protivnicima, bilo s onima drugačije etničke pripadnosti. Od Golog otoka, preko Bleiburga do najnovijih logora u Bosni, kretala se kolona nesretnika koje je neki ovdašnji režim smatrao smetnjom uspostavi svoje diktature. Pa ipak, iz Titova kazamata na Golom otoku, toga užasnog mučilišta u kamenu i žegi, većina se, mada oštećenog duha i tijela, živa vratila svojim domovima, vratila se i moja tetka, koja je ubrzo, što i nije neuobičajeno, od uvjerene komunistkinje postala ortodoksna katolkinja.

Mjesto, međutim, odakle su se vratili samo oni koji bi svi stali na prste jedne ruke, zove se Jasenovac i nema toga stvora s ljudskim likom koji smije i može usporediti ta dva mjesta, kada je u pitanju veličina ljudskog stradanja. Utoliko je još strašnije što takve ljude, spremne na koketiranje s Golim otokom, i to baš na Dan hrvatskoga antifašizma, uz istodobno potpuno ignoriranje koncentracijskog logora Jasenovac, kao da krivnja za njegovo postojanje pripada nekom drugom narodu, što takve ljude dakle ovih dana opet nalazimo u instituciji kojoj je u opisu poslanja prije svega baš sućut prema žrtvi kao takvoj.
 
Hrvatski biskupi, jer o njima je riječ, odlučili su se za rijetku provokaciju najavljujući svoj odlazak na Goli otok upravo na Dan antifašističke borbe Hrvatske, kako bi tamo, kaže moćni gospićki biskup Mile Bogović, uz riječkog nadbiskupa Ivana Devčića i krčkog biskupa Valtera Župana, praznik obilježili "misom za nevino stradale". I kada doista ne bismo imali pojma tko su bili ljudi koji su, izloženi najgrubljem maltretiranju i savršeno smišljenom uništavanju svakog dostojanstva, godinama mlatili i prenosili kamenje s jednoga mjesta na drugo, kada to ne bismo znali, mogli bismo dakako pozdraviti čin Mile Bogovića, pače njegovu žrtvu da i sam po nemogućoj žegi potegne do Golog otoka. Nesporazum je, međutim, neopisiv, ako se zna da su na Goli otok zdekovani mahom najžešći komunisti, ljuti protivnici Crkve, pa ih je ova i nazivala antikrstima, i samo krajnje naivni mogli bi povjerovati kako biskupi upravo takvim svojim protivnicima žele odati počast. Istina je, međutim, da Bogovićev golootočki izlet ima samo jednu namjeru, opetovano promoviranje ostrašćenog antikomunizma, posla za kojega su dobrodošli čak i ti golootočki uznici, e da bi, kao protivnici Titova komunizma (makar to bilo, barem kod nekih, i s pozicija još goreg, Staljinovog komunizma), imali Crkvi jednokratno poslužiti za jednostrano i sasvim pogrešno poistovjećivanje komunizma s čitavim antifašističkim pokretom.
 
U takvim revizionističkim nastojanjima hrvatskim su biskupima, eto, dobrodošli čak i radikalni protivnici njihove vlastite institucije. Bitno je samo da su u jednome trenutku stradali od Titove ruke pa da posluže kao uvjerljiv dokaz da je takav krvavi komunizam bio jedina istoznačnica za hrvatski antifašizam kojemu stoga, logičan je zaključak, i ne bi trebalo biti mjesta u hrvatskoj povijesti.
 
Tako je, nakon Bleiburga, stratišta već tradicionalno rezerviranoga za političke pamflete crkvenih velikodostojnika, sada "otkriven" i Goli otok gdje će trojica biskupa održati misu za nevino stradale. I nije to prvi politikantski potez dotičnoga Bogovića. No do sada svakako najgori, gori čak i od stalne, bolesne potrebe dokazivanja Crkve, i ne samo nje, kako antifašizam nije onaj rijetki vrijednosni temelj novije hrvatske povijesti, jest upravo izjava toga Bogovića kako u Jasenovac, mjesto istinskog stradanja nevinih, biskupi ne odlaze "služiti mise" zato jer je Jasenovac simbol napada na Crkvu, te da se Crkvu optužuje da je i ona kriva za Jasenovac (može li se baš isključiti od svake krivnje?) i konačno da ići tamo znači odlaziti na "nepripremljeni teren". I da ne dolazi iz usta jednoga biskupa, bilo bi strašno, ovako je i više od toga, jer tako neumitno otkriva tragičnu dehumaniziranost institucije koja se tobože temelji na ljubavi prema svim žrtvama i stradalnicima, i čiji nijedan pripadnik nije do danas nogom kročio u Jasenovac.
 
Čak ni to što im je vrhovni zapovjednik, papa Ratzinger, ovih dana otišao u Auschwitz i tamo se poklonio žrtvama nacizma, nipošto nije obavezalo kardinala Bozanića ili barem njegove podređene da istu gestu učine u Jasenovcu i da se, makar na razini simbola, konačno jasno odrede o ustaštvu i Nezavisnoj državi Hrvatskoj u kojoj je upravo Katolička crkva, bilo izravnim sudjelovanjem nekih svojih svećenika, bilo šutnjom o zločinu, odigrala itekako bitnu ulogu.
 

GLEDE & UNATOČ: GOLI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.