FRAGMENTI NIČEGA
Ivan LOVRENOVIĆ
28. lipnja, 2006.

Na hrvatskoj strani vlada velika fragmentacija, koja se, nažalost, ne može identificirati kao pluralizacija. Riječ je, naprosto, o političkoj atrofiji, te o osobno-interesnim sukobima i netrpeljivostima, i veliko je pitanje kamo hrvatska politika u Bosni i Hercegovini uopće ide. Cijepanje HDZ-a na dvije stranke o tome najbolje govori. Nitko živ ne zna kakva bi mogla biti programsko-politička razlika među njima, još manje se može prognozirati koja će na izborima biti jača

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Bosna i Hercegovina nalazi se pred startom još jedne predizborne utrke. Do 1. listopada, dana održavanja općih izbora i izbora za tri člana Predsjedništva države, sve će u ovoj zemlji biti u tom znaku. Budući da smo predigru kampanje, neformalnu, ali žestoku i krajnje besprincipijelnu, već vidjeli proljetos prilikom (ne)usvajanja ustavnih promjena, ne treba sumnjati da će javnost sljedeća tri mjeseca biti monopolizirana i da ćemo prisustvovati još jednoj surovoj makijavelističkoj makljaži, u kojoj neće biti poštovana ni elementarna pravila političkog i građanskog fair-playa. “Linije fronta” već su jasno postavljene, a najžešća borba ovoga puta vodit će se između Stranke demokratske akcije i Stranke za Bosnu i Hercegovinu, i to jednako na stranačkom planu, kao i na personalnom, između Sulejmana Tihića (SDA) i Harisa Silajdžića (SBiH) kao kandidata za bošnjačko mjesto u Predsjedništvu.

I na izborima prije četiri godine ova su se dvojica borila za istu poziciju. Tihić jest bio kandidat SDA (nakon što se Izetbegović povukao iz političkog života), ali su sve prognoze bile u korist Silajdžića, utoliko više što je u čaršiji išao glas da on ima “Alijinu podršku”. Kada je Tihić ipak odnio pobjedu, ista čaršija ju je objasnila iznenadnim Izetbegovićevim okretanjem leđa Silajdžiću i preporukom članstvu SDA da glasa za Tihića. Ovo je sada, dakle, neka vrsta reprize njihovoga duela, s tim da Silajdžić računa na dvije prednosti: veliku populističku galamu s nacionalističkim prizvukom koju je razvio još u toku ustavnih promjena, te izostanak Izetbegovićeva upliva. Još je nešto reprizno u Silajdžićevu povratku. Naime, i prije četiri godine on se bio, kao, povukao iz političkoga života i sa stranačkih funkcija, ali se naglo aktivirao uoči početka izborne kampanje, a objašnjenje mu je bilo na dlaku isto kao i sada: “To je od mene tražio narod.”
 
Napetost i neodlučnost
 
Bez sumnje, ovo nije samo rivalstvo između dviju stranaka i sukob između dviju ličnosti, nego proizvodi i svojevrsnu unutarnacionalnu napetost i neodlučnost, jer su Bošnjaci ogromnim dijelom glasači jedne i druge stranke, jednoga i drugog kandidata. A napetost poprima dodatnu dimenziju zato što se ovoga puta uspostavio jedan posve novi odnos prema trećoj stranci, SDP-u, koji nema nacionalne predilekcije, ali se ne može zanemariti veliki broj njegovih članova i glasača – Bošnjaka. Naime, dogodilo se nešto što je u prethodnim vremenima bilo nezamislivo. U nastojanjima za umekšavanjem jakoga etnonacionalnog pečata i za postizanjem kompromisa u okviru traganja za ustavnim promjenama, Tihićev SDA je pronašao pragmatično-političke dodirne točke s Lagumdžijinim SDP-om, dok je Silajdžić, prinuđen da za sebe traži slobodan politički prostor, zaratio protiv obojice, otišavši u rigidnu nacional-patriotsku retoriku na kakvoj bi mu mogli zavidjeti svi etnički budničari s početka devedesetih godina prošloga stoljeća.
 
Kakvim će to sve kolebanjima i prestrojavanjima rezultirati unutar bošnjačkoga i esdepeovskoga glasačkog tijela, teško je pogađati. No, već sad su sasvim vidljivi poremećaji i sukobi koje Silajdžićeva “diverzija” proizvodi u vrhovima Stranke demokratske akcije, tako što neki od njezinih jakih članova očevidno okreću leđa Tihiću, pitajući se – nije li u krajnjoj liniji Silajdžić za njih bolja, u nacionalnom smislu jasnija opcija, od Tihića koji pokušava SDA voditi u pravcu građanske i multietničke transformacije.
 
Da je ovaj dio bosanskohercegovačke političke scene poprilično potresen, može se vidjeti i po reakcijama što dolaze iz utjecajnih nepolitičkih institucija. Tako, Islamska zajednica, koja će na izborima nesumnjivo odigrati važnu ulogu iz sjene, za sada se ni na koji način ne opredjeljuje niti izjašnjava. No, indikativno je da njezini čelnici na velikim vjerskim skupovima opetovano pozivaju na jedinstvo i upozoravaju na opasnost od dijeljenja. A prof. dr. Šaćir Filandra, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture Preporod, upozorava da je “kod bošnjačkih političara, bez obzira na stranačko opredjeljenje, prisutan gubitak orijentacije, nedostatak perspektive, moralni nihilizam, bezidejni su i to graniči s antiintelektualizmom, jako se osjeća prisutnost oligarhijskog sindroma”.
 

FRAGMENTI NIČEGA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.