DON'T CRY FOR ME, CROATIA!
Igor LASIĆ
28. lipnja, 2006.

Ephraim Zuroff je u ime čuvene institucije za pronalaženje i privođenje licu pravde ratnih zločinaca koji su sudjelovali u holokaustu nad Židovima pripomenuo da pokretanje pravosudnog postupka nad Rojnicom u Hrvatskoj onemogućavaju izvjesni njegovi "utjecajni prijatelji" i da je za konačno rješenje slučaja "jedina prepreka politika". Imena, pak, "utjecajnih prijatelja" Ive Rojnice u Hrvatskoj, valja za svaki slučaj potražiti i među hrvatskim rimokatoličkim klerom, a konkretno u splitsko-makarskoj nadbiskupiji čije svećenstvo ne krije privrženost Rojnici

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Prošlog je tjedna direktor Centra "Simon Wiesenthal" Ephraim Zuroff u Zagrebu na Okruglom stolu Židovske zajednice nanovo podsjetio na činjenicu da Hrvatska nije ni pokušala zatražiti od Argentine njezina državljanina Ivu Rojnicu, a kamoli da bi on već bio izručen i uključen u sudski proces s optužbom da je tokom Drugog svjetskog rata kao ustaški stožernik u Dubrovniku počinio ratni zločin nad civilnim stanovništvom. Zuroff je u ime čuvene institucije za pronalaženje i privođenje pravdi ratnih zločinaca koji su sudjelovali u holokaustu nad Židovima, međutim, pripomenuo također da pokretanje pravosudnog postupka nad Rojnicom u Hrvatskoj onemogućavaju izvjesni njegovi "utjecajni prijatelji" i da je za konačno rješenje slučaja "jedina prepreka politika".

Nije time rečeno doista ništa novo, ali je barem potvrđeno kako hrvatska politika upletanja u pravosuđe ima svoj dugogodišnji neometan kontinuitet. Prije tri godine tražili smo izjavu od državnog odvjetnika Mladena Bajića povodom neriješenog zahtjeva predsjednika RH Stipe Mesića i Ephraima Zuroffa otprije pet godina da se Rojnicu napokon uzme u obzir. Preliminarni, formalni Bajićev odgovor Mesiću bio je da u prilogu Zuroffove prijave "nema dovoljno materijala za opsežniju istragu". Ni dva ljeta nakon prijave, dakle, 2003. godine, državni odvjetnik nije raspolagao širim fondom informacija, što znači da dotad ništa nije ni bilo učinjeno.
 
Nakon posljednjeg Zuroffovog istupa, ovih dana ponovno smo po istom poslu pisali Bajiću, i dobili odgovor nadležne županijske državne odvjetnice Višnje Lončar (iste koja je svojedobno tražila zatvor za Feralove urednike Viktora Ivančića i Marinka Čulića zbog stavljanja Tuđmana i Franca u istu rečenicu). Prema njezinu dopisu, još uvijek traje "predistražni kazneni postupak", naime, "zbog osnova sumnje da bi se u ponašanju imenovanog stjecali elementi kaznenog djela ratnog zločina", itd. Ukratko prepričano s faxa, tri godine trebalo je (županijskom) državnom odvjetništvu da zatraži pripadajuću dokumentaciju od Hrvatskog državnog arhiva, kao i od Republike Argentine, zatim da se kod samoukog istraživača ratnih zločina Alena Budaja raspita o onome na što je o Rojnici naletio istražujući dokumente o požeškom ustaškom zločincu Milanu Ašneru, pa još i da započne suradnju s historiografskim i arhivskim ustanovama u Srbiji. Sveukupno pet godina za četiri predkoraka predistražnog predpostupka.
 
O ustaškom stožerniku Ivi Rojnici pisali smo u Feralu još 1993. godine i tada učinili puno više negoli je po svoj prilici moguće postići danas napomenom da je ostarjeli emigrant jednom davno ipak počinio sasvim evidentan zločin. Sve vrijeme smo ga i evidentirali već notornom uredbom s Rojničinim potpisom, o ograničenom kretanju i poslovanju Židova i Srba, te obećanim "strogim kaznama" za one koji budu kršili uredbu, a još su im kao bonus oduzeti svi radio-prijemnici. Pisanje je otprve upalilo, tadašnji predsjednik RH Franjo Tuđman bio je zbog međunarodne javnosti prinuđen povući već potpisane počasno-veleposlaničke vjerodajnice za Rojnicu u Argentini. Jasno, bivšem ustaškom stožerniku nije ta vrla dužnost bila namijenjena bez mirnodopskih zasluga. Nakon što je koncem rata pobjegao iz Jugoslavije, u tršćanskom zatvoru glumeći luđaka što umišlja da je Ivan Krstitelj, Ivo Rojnica u Argentini se obogatio na vunenoj trikotaži, e da bi dio zarade koje desetljeće kasnije donirao HDZ-u.
 
Orden Rojnici
 
Na znanje svima kojima potom nije bilo jasno je li Rojnica u Republici Hrvatskoj persona grata ili non, Tuđman je zaslužnom našijencu uručio Orden kneza Trpimira. Nesuđeni ambasador reagirao je na opoziv s punim razumijevanjem, prokazujući "podzemlje" koje i na taj način, eto, vrši politički pritisak na mladu hrvatsku državu. Državna kuća Narodne novine zauzvrat je 1994. objavila knjigu Ive Rojnice "Susreti i doživljaji" u kojoj se on implicite ograđuje od rasnih zakona prema Židovima, a što ih je marljivo slijedio i po kojima su toliki ljudi proslijeđeni u logor. U istoj knjizi, avaj, Rojnica naziva Srbe "istočnjačkim smećem" i povodom izdanja kazuje u režimskoj Slobodnoj Dalmaciji da bi "ponovo učinio sve kao 1941. godine". Bilježimo ga i 2000. godine, kada u državno subvencioniranom Hrvatskom slovu izjavljuje kako treba protjerati iz Hrvatske sve građane srpske nacionalnosti koji su ovamo došli poslije Prvog svjetskog rata.
 

DON'T CRY FOR ME, CROATIA!
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.