Viktor IVANČIĆ
KLIP SLOBODE
ETIKA I PROTETIKA
28. lipnja, 2006.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Kada je prije dvije i pol godine u prostorijama Vlade uprizoren mali delirij političkog kiča, pa je suzama oblivena Jadranka Kosor, uz prisustvo suzama oblivenog Ive Sanadera, svečano vratila nožnu protezu suzama oblivenom Darku Bešteku – medicinsko pomagalo koje je ovaj u lipnju 2000. iz protesta uručio bivšem ministru Ivici Pančiću – dobra maćeha hrvatskih invalida i ratnika tronuto je rekla u kamere: "Ovim simboličkim činom želimo poslati poruku Vlade i ovog ministarstva da ćemo vratiti dostojanstvo hrvatskim braniteljima."

Prije par dana ta je priča dosljedno privedena svome apsurdnom finalu: HDZ je Bešteku vratio "dostojanstvo", a ovaj sada ima vratiti pare! Iz aktualne inscenacije, doduše, naprasno je izbačena proteza (jer, prema logici žanra, bilo je za očekivati da Beštek taj simbolični artikal ponovo bijesno uruči uplakanoj gospođi Kosor, kao što ga je ranije uvalio mrtvačkihladnom Pančiću), tko zna zbog kojih razloga, kapitalni rekvizit naprosto se zagubio u prašini i dimu, možda zato što je nacija još uvijek zaokupljena nogometnom euforijom...

Darko Beštek najprije je najavio ostavku na svoju funkciju savjetnika u Ministarstvu branitelja, ali je zatim, nakon razgovora u četiri oka s dobrom maćehom, tu ostavku povukao, izjavivši kako neće dovoditi u pitanje funkcioniranje pravne države, a niti činiti političku štetu aktualnoj vlasti. Sto tisuća kuna koje duguje državi, ako baš bude nužno, vratit će uz pomoć nekog od povoljnih kreditnih aranžmana, a valjda će i maćehin utjecaj biti od nekakve pomoći...

Istinabog, zbog identičnoga garda pravne države prije šest godina je ministru Pančiću složio neviđenu frku, prikazavši ga dijaboličnim mrziteljem hrvatskih ratnih stradalnika, uručivši mu fotogenično ortopedsko pomagalo kao tempiranu kletvu, ali što možemo, vremena se mijenjaju, nekadašnji prioriteti gube na važnosti, a osim svega – zbog efektnog i medijski atraktivnog nabacivanja protezom dežurni je invalid, odmah po promjeni vlasti, bio nagrađen izmišljenom funkcijom u resoru dobre maćehe. Zlobnici, a tu ponajprije mislim na potpisnika ovih redaka, tu su Beštekovu političku promociju znali tumačiti svojevrsnim kontinuitetom stradalništva, tragedijom koja traje: devedesetih je izgubio nogu, a kasnije je ostao i bez obraza.

Darko Beštek, međutim, nije shvatio da je od samoga početka svojeg političkog kurvanja s HDZ-om bio obilježen, na leđima je – a da to nije vidio – nosio tetoviranu napomenu proizvođača: Baciti nakon upotrebe! Ostanak na funkciji svjedoči još samo o bitki za sitan šićar – pa će se i onaj nesporazum između vraćenoga "dostojanstva" i duga državi od stotinu tisuća kuna vjerojatno prebiti na neki obostrano prihvatljiv način, daleko od očiju javnosti, recimo s trideset tisuća i rokom otplate od dvjesto godina, s počekom do kliničke smrti – ali kao nekakav budući političko-emotivni resurs proslavljeni je maneken hrvatskih ratnih invalida potpuno ispražnjen, promotivno neupotrebljiv, dakle pogodan za odlaganje u najbližu kantu za smeće, a njegova se dramatična priča ogolila kao čista laž, što je oduvijek i bila.

Naime, Beštekova nožna proteza, koja je cirkulirala od ruke do ruke u svečanim primopredajama poput morbidne inačice štafete mladosti, sve je vrijeme dupkom prazna. Njome je tek obavljana razmjena simboličkih ispraznosti ne bi li se manipuliralo kolektivnim emocijama i proizvelo, kada je to trebalo, tektonske učinke.

Nije to bio prvi put da se masa krotko prepustila blagotvornom djelovanju obmana – napokon, to je klasična ovisnička poza, povodi su uvijek sporedni u odnosu na užitak koji pruža kolanje zajedničkog adrenalina (kao što narkoman zna da je droga zlo, pa ipak ne može odoljeti guštu koji slijedi nakon konzumacije) – ali mora se priznati da je baš u konkretnome slučaju, inovativnom primjenom ortopedije u javnome životu, dosegnut blistavi vrhunac HDZ-ova političkog šunda. Trenutak kada uplakana Jadranka Kosor pred šumom kamera i fotoaparata uručuje protezu omiljenom stradalniku, gledajući ga pobožno kao omladinka Josipa Broza na svečanoj tribini beogradskog Stadiona JNA, to je nešto poput političkog marketinga za neandertalce, ona vrsta propagandnog bofla koju može popušiti samo krajnje zapušteno biračko tijelo.

KLIP SLOBODE: ETIKA I PROTETIKA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.