Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
VRUĆINA
28. lipnja, 2006.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Možda i u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj i ostalim zemljama Mediterana po ovogodišnjoj pasjoj vrućini ljudima skaču živci, pa je i tamo normalno prebiti prvoga na kojega se naiđe. A možda ipak ne. Nego će prije biti da ta specijalnost, čitava ta stvar s nekontroliranim prebijanjem žene, susjeda, neznanca (ovoga najradije) ipak nekako pripada u naš domaći folklor, i nema baš puno veze s nervozom, potenciranom ljetnom žegom, nego smo mi - jel'te - tradicionalno temperamentna nacija, ne za boga, nismo mi Balkanci (to su oni drugi), mi smo samo malo žešći, luđi, ali to bi imao biti dio šarma, naročito dalmatinskoga. Ovdje je, naime, sve drukčije, podrazumijeva se bolje, pa i divljaštvo je autohtono, i valja ga tretirati kao dio vrijednog nacionalnog nasljeđa.

Tako je valjda razmišljao i jedan nizozemski novinar koji je, osokoljen propagandnim brošurama o "najljepšoj obali na svijetu", o "najgostoljubivijim domaćinima na svijetu", o "najkatoličkijoj naciji u Evropi", o svemu, dakle, naj, naj, stigao u Dalmaciju, e kako bi baš tu ostao čak nekoliko tjedana i napravio opširnu reportažu o onim gore spomenutim naj, naj, mjestima na svijetu. I ovdašnjim domaćinima! Tobias van den Deren, novinar uglednog nizozemskog lista Vjir Nederland, gospodin od 63 godine, odlučio je, nakon Izraela, Afganistana i Albanije, upravo u Hrvatskoj raditi reportažu o "našim ljudima", "tradiciji i prepoznatljivom mentalitetu", kako kaže gospođa koja je Nizozemca ugostila u svom apartmanu u blizini Splita. I doista, nizozemskom je kolegi pošlo za rukom ono najvažnije, iz prve je ruke odmah upoznao ono po što je i došao, naš "prepoznatljivi mentalitet".
 
I to tako dobro da je svoj boravak u Hrvatskoj skratio i već nakon nekoliko prvih snimaka sjeo u avion za Amsterdam i otišao kući. Van den Deren, međutim, nije bio onaj isti čovjek koji je prije samo nekoliko dana stigao u Split, "gostoljubivi domaćini" o čijem je mentalitetu kanio napraviti propagandnu reportažu, po hitnom su mu postupku, naime, promijenili lični opis, na povratku doma Tobias van den Deren imao je modricama zatvorene oči, izbijene zube, hematome po čitavom licu... A sve zato jer su "gostoljubivi", ali i oprezni domaćini, jer nikada se ne zna, na splitskoj plaži Žnjan zaključili kako Nizozemac svojim fotoaparatom snima djecu. Točnije, zaključila je to uvijek budna mama koja je, u pregolemom strahu da bi se njena djeca mogla naći u objektivu dotičnoga "pedofila", hitro angažirala čak petoricu susjeda s plaže, sve u dobi od 20 do 25 godina, koje dakako nije trebalo posebno moliti da nasrnu na zaprepaštenog nizozemskog novinara i, onako muški, ubiju boga u njemu.
 
E sad, pametno pitate zašto gospođa tako prestravljena za svoju djecu nije recimo pozvala policiju ukoliko je imala neke naznake da je čovjek pedofil? Ili još jednostavnije, zašto ga sama na nekom jeziku nije upozorila da skloni fotografski aparat jerbo da je tu, na toj splitskoj plaži, snimanje zabranjeno. Naravno, zabranjeno nije, baš kao što nije zabranjeno prebiti svakoga za koga uvijek oprezni Hrvati samo posumnjaju da bi mogao biti jedan od "onih".
 
A onda je u policijskoj stanici, gdje je dakako pretučeni novinar otišao, nakon ukazane mu liječničke pomoći, ustanovljeno kako u njegovom aparatu nema nijedne snimke one dječice za čiju je obranu ona gospođa angažirala petoricu divljaka. Ali, opreza nikada dosta, pa ga je, iako nije bilo nikakve osnove za zadržavanjem, policija ipak "ugostila" čitavih 12 sati. A napadači? A ona gospođa? E o tome javnost nije obaviještena, i najvjerojatnije neće ni biti. Barem ova naša, domaća, a za onu nizozemsku, koju će, sasvim je prirodno, informirati sam Deren, ionako nas nije briga.
 
No, pretpostavimo da je nizozemski novinar doista i bio bolesnik koji je na onu divlju splitsku plažu stigao samo kako bi snimao nevinu dječicu. Treba li ga, čak i u slučaju da smo u to sto posto sigurni, što je u pravilu nemoguće, divljački prebiti? Ili je ovdje naprosto, kao dobar razlog za iživljavanje, dovoljno tek da nam se ne sviđa boja nečijih očiju? Ili posao kojim se bavi? Pa je ovo potonje, nekako istodobno dok je Derena mlatilo na Žnjanu, poslužilo kao izlika jednom drugom siledžiji, inače članu HSLS-a, u slobodno vrijeme bodygardu jednog bogatog šminkera, da fizički nasrne na fotoreportera Slobodne Dalmacije, Jadrana Babića, zato što se ovaj "usudio" raditi svoj posao i na javnom mjestu u jednom hvarskom hotelu, snimati jednu javnu osobu, pače uglednog predsjednika uprave Croatia osiguranja, Hrvoja Vojkovića, kako se polupijan žvali s nekom također pijanom curom. I ovaj je novinar popio batine od Vojkovićeva zaštitnika, nekog Srhoja, koji je fotoreporteru najprije nudio novac da uništi snimke, a potom ga i fizički napao.
 

GLEDE & UNATOČ: VRUĆINA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.