KAUBOJ OPĆE PRAKSE
Tatjana GROMAČA
6. srpnja, 2006.

"Ja kao dijete sam radio u kino–operater! Si! Moja tetka je radila u kino, ona je prodavala karte, a ja sam bio pomoćnik od operater! Uvijek sam mislio da uspijem u životu – federalski šerif, samo to. Samo to, ništa više. Ni mekaničar, ni lektričar, ništa više!", veli Euro Laube koji je nekada bio vojnik, radio je na brodu, putovao svijetom, popravljao automobile. Sada povremeno radi kao dirigent i instruktor jahanja. Doktori mu ne trebaju jer nikada nije bio bolestan, a sam je poznat kao doktor za konje

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Euro Laube jedna je od rijetkih, živih znamenitosti grada Labina. Nema svaki grad svoga kauboja, točnije, šerifa, i to federalnog! Prema izjavama nekih od očevidaca koji su željeli ostati anonimni, Euro Laube živi sam, u jednoj od gornjogradskih labinskih kuća, u staroj gradskoj jezgri. Teritorij njegove "cirkulacije" svodi se uglavnom na starogradski dio Labina, smješten na brdu, iako ga se nerijetko može sresti i u podnožju. Vrijeme "ophodnje" - poslijepodnevni sati, mada niti prijepodne nije u potpunosti isključeno. Obaveze su obaveze, a Euro Laube ih, kao federalni šerif grada Labina, ima – ne može se niti zamisliti koliko!

Kasnije saznajemo – ovaj građanin, odnosno kauboj, godinama živi bez struje i vode, upravo kao što i pristoji kaubojima. Kada spava, oblači bundu, a ako je ljeto, spava samo u gaćama. Za pidžamu nije nikada čuo, a ako se malo napregne, u sjećanje može prizvati da je to "nešto kao spavaćice kod žena". Nekada je bio vojnik, radio je na brodu, putovao svijetom, popravljao automobile. Sada povremeno radi kao dirigent i instruktor jahanja. Doktori mu ne trebaju jer nikada nije bio bolestan, a sam je poznat kao doktor za konje. Glumio je u desetak filmova, u kazališnim predstavama – s jednom je labinskom kazališnom družinom nastupio i na glasovitom zagrebačkom "Eurokazu".
 
Uloga Tita
 
Nedavno je, povodom proslave Dana mladosti u Kumrovcu, pred publikom od otprilike 10.000 ljudi, također nastupio, u za to prilagođenoj ulozi Josipa Broza Tita. Ta je uloga prošla više nego zapaženo, pa je Euro Laube postao temom brojnih inozemnih TV i novinskih priloga. Stoga je bilo logično da smo mu se i mi obratili, sve u želji da ga pobliže upoznamo i saznamo barem nešto više o ovoj intrigantnoj, pažnje vrijednoj ličnosti. Mjesto razgovora – Labin, povrh stare gradske loggie, na vidikovcu odakle se prostire pogled na Rapski zaljev i prekrasnu plavu pučinu. Vrijeme radnje – poslije podne, u vrijeme polakog opadanja sunca i redovnog dežurstva Eura Laubea na ovom području. Glavni likovi – Euro Laube - samo jedan i smrtno ozbiljan, u ulozi za koju je rođen.
 
- Evo, mislim, sad vi ovako izgledate kao neki šerif…
 
- Ne! Ne! Ja ne izgledam kao šerif, ja sam se rodio tako! Ja sam uvijek to bio, samo nisam imao financijski za kupit to odijelo… Ja sam bio šerif vajk! Posle, sam bio u Ameriku, sam bio u Ameriku da naučim – tamo sam naučio da je kauboj vela jedna stvar. Tamo sam sreo neke kauboje, su mi rekli, koja škola ti imaš? Ehe, ništa, sam reko, ja sam mislio da kauboj nema školu! Ima ima, su rekli, mi smo svi avokati, lekari, branioci, a šta si ti? Ehe, ništa, sam reko, ja sam mislio da kauboj nema školu… I, posle toga sam išo kod čoveka koji ima konji, ima ranč. I tamo sam bio nula – nula. Zašto? Isto me je pitao – koji jezik ti znaš govorit?
 
Sam reko – šta, za jahati konje treba znati jezik? Ki je tu lud, sam reko. Na kojem jeziku ćeš reći konju "makni se", me je pito taj čovek. Španjolski? Nema šanse – samo engleski! Znači, ni tu nisam prošo. U svemu sam došo jako loše. A onda sam reko – Mogu jenu stvar, da budem sretan? Imate vi prodavaona od robi? I san kupi sve, sve šta postoji. Klobuk, odijelo, sve, samo čizme nisam. Zašto čizme nisam kupio? Kauboj nema broj 39 u Ameriki, to nema! Samo 40, i više. Si, si, 39 nema u Ameriki! I onda sam čizme kupio u Italja.
 
Koliko Euro Laube ima čega – upravo i iz "prve ruke" saznajemo:
 
- Imam devet komada čizama, devet šešira, sto i trideset košulja, sto i nešto remena, dvadeset pistola. Ali pistole ne smijem nositi – sa žaljenjem nas upozorava ovaj federalni šerif. Osim ovoga – tužno vadi iz futrole mali, minijaturni pištolj, kojim se može samo pripaliti cigareta.
 
- Jaka ljubav prema oružje sam imo uvek!
 

KAUBOJ OPĆE PRAKSE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.