MEDIJI & MARKETING
Viktor IVANČIĆ
6. srpnja, 2006.

U isto vrijeme dok se pjevaju ode liberalnom kapitalizmu i nesputanom razvoju slobodnoga tržišta, odluke se donose u desetinama priručnih komiteta, samo što "ideološki rad" više nije u prvome planu: u prvome planu su novac, reket i kumuliranje moći, ekonomske i političke, najčešće jedne te iste. Hrvatski kapitalizam krvav je ispod kože: rumeno dogmatsko meso pulsira ispod liberalne krinke. A tu je i ono što se još pomnije skriva, jer - mediji više nisu ovlašteni informirati o masnome tkivu, o sitnim dušama krupnog kapitala

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Nedavno je jedan od vodećih domaćih političkih tjednika preko dvije stranice objavio fotografiju svoga većinskog vlasnika, direktora, uvodničara i dugogodišnjega glavnog urednika oslonjenog o luksuznu tamnozelenu limuzinu, lamborghini ili nešto slično. Na trećoj stranici su fotografije unutrašnjosti skupocjenog vozila, s akcentom na kožu i mahagonij. Autor teksta - većinski vlasnik, direktor, uvodničar i dugogodišnji glavni urednik spomenutog političkog tjednika - preko tri stranice opisuje kakav je užitak voziti automobil koji mu je proizvođač posudio na pet dana. Užitak je, ukratko, neopisiv. Snaga i moć te mašine prilagođeni su nabreklome egu potentnoga i poslovno uspješnog mužjaka. Autor pronalazi i jednu sitnu zamjerku: mjenjač je, reklo bi se, previše pičkast, kao da je namijenjen nježnoj ženskoj ruci, a to nije automobil za čijim bi volanom bilo dolično vidjeti osobu slabijega spola. U svakom slučaju, on tu limuzinu toplo preporučuje svakome muškarcu koji drži do sebe i svoga društvenog statusa.

Primjer je kardinalan i, na žalost, uobičajen. U svijetu nema lista koji drži do svoga profesionalnog ugleda čiji bi većinski vlasnik, ili direktor, ili uvodničar, ili dugogodišnji glavni urednik, a kamoli sve to u jednom, ispisivao reklamno štivo na stranicama koje se ne razlikuju od informativnog dijela glasila. Ali ovdje je riječ o Hrvatskoj. Ovdje se ne biraju sredstva, pa ni sredstva informiranja. Nositelj medijske moći i sezonski ljubitelj lamborghinija ne predstavlja nikakav izuzetak. Za uloženi autorski trud dobit će sumu ili uslugu čije razmjere nije pametno nagađati. Jedno je sigurno: uz njegov tekst i pridružene fotografije nije stavljena napomena da se radi o plaćenoj reklami.

* * *

Postaje li novinarstvo ambalaža za oglase? U kolikoj je mjeri marketinška industrija preuzela kontrolu nad prioritetima i razvojem novinarske struke? Kolika je izvjesnost da će se, nakon mnogih desetljeća služenja raznim političkim ideologijama, žurnalizam i propaganda ponovo - ovaj put "bezbolno" - stopiti u jednu te istu profesionalnu djelatnost, sada na prividno bezideologijskim osnovama? I koliko je ta "dezideologiziranost" uistinu lišena političkih utjecaja?

* * *

Unatoč danas uvriježenom shvaćanju kako politička vlast više nema prevladavajući udio u kontroli i discipliniranju medija, pa su oni sada prepušteni isključivo "zakonima tržišta", stvari stoje suprotno, naime - vlast i odnos prema njoj sastavni su dio tzv. tržišnih utakmica na brdovitom Balkanu. Tržište na hrvatski način funkcionira kao bjesomučna i beskrupulozna jurnjava za monopolnim statusima, zaštićenim busijama u kojima će cvjetati brzinski sklepani tranzicijski imperiji, a te se pozicije ne stiču bez presudne pomoći političkih struktura, koje pak traže protuusluge u vidu servilnosti ili drugih valutnih jedinica.

Međusobna impregniranost gospodarskih i političkih ešalona nije zaobišla ni jedan sektor koji stremi prikupljanju svježega keša i stimulaciji masovne potrošnje, od nafte i plina, preko telekomunikacija i povoljnih kreditnih aranžmana, pa do kozmetike i čokoladnih poljubaca s kremama od šumskog voća.

Mediji, kao prijenosnici plaćenih poruka o proizvodima i uslugama bez kojih život ne vrijedi pišljiva boba, uvučeni su u ralje novih lojalnosti. A budući da im je na ovim prostorima tradicija kritičnosti ionako više-manje nikakva, zahtjevi za lojalnošću su umnogostručeni, barem u odnosu na norme koje važe u civiliziranom svijetu, ili - ako vam je tako draže - u svijetu gdje liberalni kapitalizam nema samo svojstva noćne more.

Tehnologija kontrole, međutim, striktno je ekonomska. Jedan pogrešno intonirani tekst u novinama, jedan pogrešno intonirani prilog na televiziji, može značiti gubitak od nekoliko milijuna kuna godišnjega oglasnog aranžmana. I obratno - ekstra doprinos plaća se ekstra bonusima.

To je okvir u kojemu hrvatski mediji sve brže gube elementarno dostojanstvo. Hoćeš li biti plaćenik proizvođača automobila ili predsjednika vlade posve je svejedno, tim više ako su proizvođač automobila i predsjednik vlade, negdje u maglovitoj pozadini, sasvim vjerojatno interesno spareni.

MEDIJI & MARKETING
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.