RADIKALI FORSIRAJU DREK
Bojan MUNJIN
6. srpnja, 2006.

Danas u Srbiji živimo u nekoj vrsti Papenovog lonca u kome ljudi nemaju ni vremena ni prostora da formulišu svoj interes. Događaju se sukobi sa nultom opcijom od trenutka do trenutka i to nas dovodi do bitnog uvida da je stvoren jedan ambijent golog preživljavanja za većinu građana nakon ratova i masovnog nasilja. U tom moru plivaju ajkule koje kidaju niti finije strukture društva, stvaraju moćne imperije špekulativnog kapitala i imaju svoje partije, novine, televiziju, univerzitete... Njima nije potrebna država i niti bilo kakva institucionalna struktura

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Sociolog Nebojša Popov već četrdeset godina pripada grupi ozbiljnih analitičara socijalnih fenomena hirovitih balkanskih društava. Kao član grupe "Praxis" izbačen je sredinom sedamdesetih s beogradskog fakulteta jer se nije dopadao tadašnjoj partijskoj "ljevici", a u devedesetima je kao urednik kritičkog časopisa Republika marginaliziran jer je predstavljao trn u oku zapaljivoj srpskoj desnici. U društvu koje se sporo mijenja i često svoje vrijedne umove osuđuje na šutnju, Popov se neprestano zalaže za dijalog kao elementarni preduvjet za bilo kakvu promjenu.

- U parlamentu Srbije zatraženo je smjenjivanje ministrice poljoprivrede Ivane Dulić-Marković zbog njenog hrvatskog porijekla, a predsjednik Boris Tadić nazvan je "ustašom". Odakle tolika brutalnost na javnoj sceni u Srbiji danas?
 
- To su prostote koje se danas retko mogu čuti i u krčmi. Njih je upotrebljavao Šešelj u Haagu kada se obraćao sudijama, isto to radi njegov zamenik Toma Nikolić u parlamentu, to rade mnogi novinari u tabloidima i na televiziji i mnogi političari na okruglim stolovima. Takve verbalne kvalifikacije su jasan signal želje da se komunikacija niti ne uspostavi, što otvara prostor za golu silu jer u tom slučaju nema potrebe da se bilo šta obrazlaže. Postoji i jedan stari fenomen koji se u našoj tradiciji naziva sprdnja. To je izlaganje ruglu svih onih koji su drugačiji od moćnika, naročito ako su nešto obrazovaniji, vaspitaniji i ukoliko pokazuju neko normalnije ponašanje pa tada postaju predmet grohota koji prati tu sprdnju. Taj grohotan smeh slušali smo u parlamentu dosta često tokom svih ovih petnaest godina.
 
- Iz kojih dubina dolazi taj grohotan smijeh?
 
- Naravno, govorim o širem kontekstu kulture. To je s jedne strane otvaranje prostora za slobodno delovanje formacija koje primenjuju silu, a istovremeno to je i opravdavanje već primenjene sile i sprečavanje da se o posledicama te sile uopšte normalno razgovara, da ne govorimo o utvrđivanju odgovornosti i krivice. Iz realno razorene strukture komunikacije iscvetala je samo dominantna personalna komponenta komunikacije pa se o bitnim stvarima govori samo ocrnjivanjem političara i javnih osoba. To je kult ličnosti okrenut naopačke. Zato što su nam neprozirni dubinski tokovi u strukturi društva u privredi i kulturi, zato što su blokirani tokovi društvenih promena, zato smo preokupirani međusobicama; ko kome radi o glavi, a ne o čemu se radi.
 
"Fini" zločinci
 
- Kakvo je to stanje duha "ili mi ili oni".
 
- Danas u Srbiji živimo u nekoj vrsti Papenovog lonca u kome ljudi nemaju ni vremena ni prostora da formulišu svoj interes i da se oblikuju kao grupacije koje se trajnije bore za stvaranje jedne kompleksnije strukture i institucionalne organizacije. Događaju se sukobi sa nultom opcijom od trenutka do trenutka i to nas dovodi do bitnog uvida da je stvoren jedan ambijent golog preživljavanja za većinu građana nakon ratova i masovnog nasilja. U tom moru plivaju ajkule koje kidaju niti finije strukture društva, stvaraju moćne imperije špekulativnog kapitala i imaju svoje partije, novine, televiziju, univerzitete... Njima nije potrebna država i niti bilo kakva institucionalna struktura.
 
- Politička javnost kao da je konstantno na pola puta između primordijalnog i civiliziranog s tendencijom da lako sklizne u primitivno.
 
- Ti miksevi se javljaju u raznim oblicima. Donedavno se govorilo kako su radikali u Srbiji stekli neke nove manire učtivijeg ponašanja, međutim baš onda kada su se trudili da izgledaju uglađeniji, iz njih je provaljivala autentična brutalnost pa bi, recimo, rekli da je njihov politički suparnik "drek" što malo otmenije zvuči nego kada bi rekli da je "govno". Gestapovci i enkavedeovci su bili dobro obrazovani i lepo odeveni ljudi, ponekad sa pristojnim manirima, poneki od njih bili su kolekcionari umetničkih dela, ali to ne znači da svi oni nisu bili zločinci.
 

RADIKALI FORSIRAJU DREK
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.