Kolumne



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
6. srpnja, 2006.

cosic_bora_80.jpg
Bora ĆOSIĆ
BERLIN APATRIDA
FUDBAL
5. srpnja, 2006.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Veoma rano, već u doba moga detinjstva, imao sam dodira sa ovom igrom, u susedstvu živeo je jedan pravi nogometaš, koji me je vodio na utakmice svoga tima. Onde, dok je on igrao na mestu jednog od braniča, ja sam stajao iza gola, katkad i po vrlo kišnom vremenu. U onom prekidu između dva poluvremena, dok su igrači bili u svlačionicama, ja sam se iskradao sa svoga mesta iza mreže, zauzimajući za koji čas položaj, golmanov. Tu sam odmeravao silno velike dimenzije vratnica, širokih preko sedam metara, visokih više no što je bilo čiji ljudski rast. Tako sam u ovoj ranoj etapi mojih fudbalskih znanja shvatio da me proporcije ove igre u svemu nadmašuju, nisam imao nade da ću ikada porasti onoliko koliko bi trebalo, da u jednoj isfantaziranoj mojoj golmanskoj ulozi, uspem odbraniti svoju mrežu.

Sve ovo događalo se u vreme nemačke okupacije Beograda za vreme Drugog svetskog rata, mislim da je i moj sused nogometaš bacao se na svoja umeća s loptom da se u lošim uslovima životnim nekako od njih odvoji, dimenzije svoga života pokušavao je da svede na to travnato polje, ne baš naročito održavano. Ja, koji sam u onom okviru golmanovih vratnica shvatio svu svoju majušnost, smislio sam sa nekim drugim dečacima sopstvenu varijantu fudbala, na stolu. Mati je morala da skloni tanjire posle jela, predeo ručka pretvarao se u nogometni stadion, makar samo za patuljke. Naši igrači bili su sitni novčići, različito obeleženi, lopta je bila dugme, otpalo sa tatine košulje. Golovi su bili vrlo brižno načinjeni, sa mrežicom, ukradenom iz mamine torbice za negu kose.
 
Tako je počeo moj nogometni život, u nekoj vrsti patvorine, surogata. Pa i ceo današnji fudbalski svet, koji sada u ovoj zemlji zauzima toliko prostora, pokušava možda da nadomjesti sve ostalo, kao da uobičajeni život mora odjedanput zaustaviti se, da bi počeo ovaj, globalni, fudbalski. Možda i oblik lopte pod čijim znamenom sve se odigrava pokušava da zameni značenje zemaljske kugle i svega na njoj.
 
Moja mati bila je užasan protivnik ove igre. Najpre zato što se bojala da ću, za slučaj da se na poljani iza kuće u nju upustim, suviše oznojiti se, trčeći za loptom, da ću, onako vreo napiti se hladne vode i odmah od toga dobiti zapaljenje pluća. Osim svega, smatrala je da moji drugovi, mali nogometaši, vrlo mnogo psuju u igri, što bi moglo potpuno da me moralno iskvari. Ionako nemajući razumevanja za pojavu u kojoj toliki ljudi guraju se oko jedne jedine lopte, umesto da ih imaju više, istovremeno.
 
Materina fudbalska reforma nije izvršena do danas, svi su ostali kod jedne jedine lopte, ali ono što je uspela, bilo je moje potpuno odvajanje od bilo kakvog sporta: ja ni bicikl nisam naučio da vozim, jer je uvek postojala opasnost da bih mogao pasti i slomiti nogu. Preostala mi je rana esejistika, fudbalska, umesto da šutiram loptu sa prostim dečacima koji psuju, bacio sam se na knjigu koja opisivala je život najčuvenijeg beogradskog fudbalera, Moše Marjanovića. On je prikazao svoju karijeru, svoje nogometaške uspehe, 1000 golova koje je postigao, a posebno opisao je nepravedni poraz jugoslovenskog tima na svetskom prvenstvu, 1934. u Montevideu. To je bilo u doba velike slave našeg nogometa, uspeli smo da doteramo do polufinala, a onda nas je dočekala momčad domaćih, urugvajskih igrača, koji nisu dozvoljavali da ih neko drugi nadmaši. Tako je njihov pobednički gol postignut uz pomoć jednog policajca, koji je dodao loptu, već izašlu preko linije, neko je ugurao u našu mrežu, nepravda je počinjena.
 
U fudbalu veoma rano pokušao sam da pronađem nekakav geometrijski smisao, matematiku kretanja lopte, nešto skoro slično pravcima nebeskih tela u kosmičkom prostoru. Jer dečja duša pokušava da svede i one najopštije pojave na male proporcije svoje sredine, više godina astronomija moga detinjstva upražnjavala se na nogometnom terenu beogradskog stadiona, izgrađenog pored jedne crkve. Malom dečjem životu potrebno je da se stvore razmere, vremenske i prostorne. Tako je onih četrdeset pet minuta, koliko iznosi jedno poluvreme fudbalske igre, stvorilo nekakav kvantum, kasnije se pokazalo da toliko traje moj školski čas, skoro da sam i u prvim razredima osnovne škole osećao se kao na jednoj utakmici, sa više poluvremena. Kao što su okviri fudbalskog igrališta u dečjoj svesti takođe označili nekakvu vrstu rajske livade, na njoj skoro da je mogao proći sav život u lagodi ranih ljudskih godina.
 

BERLIN APATRIDA: FUDBAL
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA
br_1085_150.jpg