Kolumne

reklama

NAVIGACIJA

Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits

Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Virtual Tribune

Pisma

Stranica obnovljena:
6. srpnja, 2006.

stojic 80.jpg
Mile STOJIĆ
CAFÉ NOSTALGIJA
BECKETTOVA DRŽAVA
5. srpnja, 2006.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Koncem sedamdesetih godina prošlog stoljeća beogradski je tjednik NIN objavljivao kolumnu "Pisma iz male varoši" pisca i filmskog reditelja Puriše Đorđevića. Oštrim okom i filmskim rezom autor je tad opisivao kulturne fenomene tzv. provincije, pokušavajući proniknuti u bijedu našeg dna, ili dno naše bijede. Više se ne sjećam ni jedne konkretne teme toga serijala, ne znam je li njegov autor još uopće živ, ali se sjećam velike doze apsurda i gorčine, a i sam mi naslov nudi neslućene mogućnosti. Jer, u međuvremenu (a to međuvrijeme sub specie aeternitatis je tren od nekoliko desetljeća) sav naš demokratski tisak pretvorio se u tu purišinsku ili erazmovsku egidu.

Forenzičari i arheolozi, viktimolozi i speleolozi rasporedili su se po šumama i gorama, tražeći u toj bosanskoj ljepljivoj ilovači istinu i budućnost za njene sadašnje stanovnike. List Oslobođenje od 3. srpnja 2006. godine na prvoj stranici izvješćuje da se na masovnom groblju u Srebrenici kopaju rake za još petstotina bošnjačkih žrtava, pronađenih u međuvremenu na skrivenim masovnim gubilištima. Stručnjaci upozoravaju na populacijsku krizu bosanskohercegovačke države – broj stanovnika se u posljednjih petnaest godina smanjio za milijun: "Nasilje je imalo velike posljedice na prirodni priraštaj. To su, između ostalog, ogromni ljudski gubici, prijevremeno starenje stanovništva i veliki broj migracija", veli Ilijas Bošnjović, istaknuti sarajevski ekspert u oblasti demografije.

I dok mudraci upozoravaju na populacijsku katastrofu, u zemlji caruje čista ludost. Od forenzičara i viktimologa puno su interesantniji arheolozi i "arheolozi" - slučaj samoukog "bosanskog Schliemanna" Semira Osmanagića i njegova otkrića milenijskih piramida skrivenih u bosanskim gudurama odavno je već postao predmetom viceva svjetskih stručnjaka. "Osmanagićeve teorije čiste su halucinacije bez ikakve znanstvene potpore", piše Zahi Hawass, vodeći živući stručnjak za piramide i egiptolog, u časopisu Archeology i upućuje na Osmanagićeve ranije teze poput one da su Maje podrijetlom s Atlantide. "Te bi tvrdnje", kaže Hawass, "trebale biti dovoljne svakom obrazovanom čitatelju da shvati o čemu je riječ". Semir, međutim, ne posustaje, nazivajući sve one koji osporavaju njegove "teorije" neprijateljima bosanske budućnosti. Iako su se i domaći arheolozi izjasnili protiv divljeg arheologa, upomoć su mu pritekli političari, među kojima je najgrlatiji bio Sulejman Tihić, predsjedavajući države apsurda.

Političke i upravljačke strukture, dakle, istinske znanstvenike proglašavaju diletantima, a samozvance i opsjenare - znanstvenicima. Tako sve dolazi na svoje u državi koja i sama sliči na kakvu beckettovsku tvorevinu. Motiv vrijedan beckettovskog komada je i putovanje Milorada Dodika na Svjetsko nogometno prvenstvo. Premijer "manjeg beha entiteta", naime, provozao se do Švabije zrakoplovom bosanskohercegovačke, da bi u Gelsenkirchenu bodrio reprezentaciju druge države. No ni Dodikovo vatreno navijanje nije tim Petkovićevih izabranika moglo spasiti od totalnog poraza, ali je premijer na pitanja glede aviona izjavio da je on premijer Republike Srpske i da kao takav može raditi što hoće, te da za to neće odgovarati nikome, ponajmanje novinama i javnosti drugog neprijateljskog entiteta.

Kažemo neprijateljskog, jer otkad je došao na vlast Milorad prijeti referendumom za otcjepljenje Republike Srpske, koji temelji na zakonu jačeg, tj. rezultatima etničkog čišćenja. Miloševićeva retorika jedino se još može čuti u Beogradu i Banjoj Luci, ali kao da i sama službena Srbija sve manje za nju ima nerava. "Nova Srbija je poražena država, koja je ratove izgubila pod Miloševićem, a cijenu mora platiti pod novim vlastima", piše Politika, te sluti da bi "pokretanje pitanja nezavisnosti Republike Srpske kao naknade za izgubljene teritorije nužno dovelo Srbiju u sukob s međunarodnom zajednicom". Dodik je, također, u optjecaj vratio slavljenje socijalističkih blagdana, slavnih bitaka na Sutjesci i Kozari, okupivši stare partizanske kosti da brane njegovu etnički očišćenu vladu. Partizanska retorika iz staračkih usta služila je tek kao paravan njemu i njegovim ministrima da se obračunaju sa Vijećem Europe i Haškim tribunalom. Mjesta na kojima je krvlju branjena sloboda, eto, mogu poslužiti i za obranu apartheida i zločina. Es lebe Beckett!

NASLOVNICA