Marinko ČULIĆ
ARITMETIKA POLITIKE KVAZIBUNA NA BUNDEKU 5. srpnja, 2006.
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
Jako je simptomatično kako je ta
informacija jadno, šugavo prošla u javnosti. Prije nekoliko dana jedna dnevna
novina objavila je vijest o velikim kaznama koje su platili vlasnici jahti koji
ih vozikaju Jadranom pod stranim zastavama i time izbjegavaju carinske daće
"zemlji koju vole". Sve je u toj ekskluzivnoj informaciji mirisalo na
poslasticu na koju će se mediji na početku uobičajene ljetne suše baciti lakomo
kao ajkule.
Saznali smo da su probuđeni Šukerovi financi odrezali "zaboravnim"
vlasnicima luksuznih brodica i po pet, šest milijuna kuna kazni, a tu su i
svima poznata imena tih velikih utajivača carine (Pavo Zubak, Hrvoje Šarinić,
Goranko Fižulić...). Čak smo imali
priliku čuti i nevjerojatno bezobraznu izjavu Šarinića da neće na ovome stati, jer on, veli, jest bogat, ali ne i
lud da svoje pare baca kroz prozor.
Ali, badava ti sve to. Jedva da je itko od
ostalih medija primijetio ovu zamamnu ješku, što je isto kao da među spomenute
morske pse bacite zavežljaj krvavog mesa, a oni se ni ne osvrnu. Nije se
oglasilo ni onih nekoliko novinskih pisaca koji su dosad pokazivali istančani
socijalni nerv skoro kao Majka Tereza i u ovakvim su prilikama kao opareni skakali
protiv samožive arogancije novih hrvatskih bogataša.
A moglo se, moralo se, ovim povodom reći
barem dvije stvari. Prvo, da je Hrvatska uzgojila klasu kapitalista koja se izrazito
egoistično i neodgovorno odnosi prema društvu koje ih je brojnim povlasticama
(ovo s jahtama je samo jedna) u krajnjoj liniji i stvorilo. I drugo, da
količina te neodgovornosti najčešće nimalo ne umanjuje količinu priznatog domoljublja,
ili direktnije: onima koji najviše gule ovu zemlju u pravilu pripadaju i širite
najvećih domoljuba. To su takoreći stoprocentni patrioti.
Egoizam hrvatskih kapitalista lako je
opisati jednom rečenicom. Stavljaju sve što mogu u svoj džep, zajednici ne bi dali
ništa, a ako mogu još bi, kao ovi jahtaši, poneki milijunčić od nje i uštipnuli.
To je, ukratko, klasa grebatorskih parajlija, koji se sigurno između sebe dive
sjecikasama tipa Hodorkovskog, Karića ili našeg Kutle, dok preziru kapitalističke idealiste koji se trse oko
stvaranja novih vrijednosti, društvenog napretka i sličnih bakrača. A pogotovo
preziru "budale" tipa Billa
Gatesa, koji traće silna bogatstva na bolesne i siromašne, što je potpuno
besmisleno, te niškoristi neće im reći ni hvala.
Eto, to je skica za portret junaka našeg
doba, hrvatskog poslovnog čovjeka, kojemu je stavljen u ruke epohalni zadatak
da izgradi kapitalističko društvo. Naravno da nisu svi takvi, da možda čak ni
većina ne pripadaju tom glembajevskom soju, nego su barem nijansu bolji. Pa
ipak, slika vlasnika kvarnerskih megajahti koji kao sitni žicari bježe pred vlastima,
jer nisu voljni platiti dadžbine čak ni na svima vidljivu imovinu (a gdje onda
na razne "off-shore" i slične stavke), nije nimalo slučajno zalutala
u ovu našu priču.
Hrvatska ima izrazito parazitsku i
badavadžijsku poduzetničku klasu, koja u kapitalizmu vidi isključivo priliku
da, na sve dozvoljene i nedozvoljene načine, jednostavno namlati pare i masno
potkoži nekoliko generacija unaprijed. I ne pada joj na pamet da se taj
kapitalizam možda pojavio na povijesnoj pozornici i iz nekog šireg interesa, da
poveća blagostanje cijelog društva. Ali, svijest o tome gotovo uopće ne
postoji, i to ne samo među ovim parajlijama ljepljivih prstiju nego i šire.
Požutjeli mediji, koji tako agresivno prate
živote hrvatskih bogatuna da bi najradije imali dopisnike iz njihovih spavaćih
soba, ipak su, kako smo vidjeli, prošli gotovo šutke preko ove afere s
neocarinjenim jahtetinama. A budite sigurni da ni Šukerovi financi ne bi mrdnuli prstom da se ne približavaju izbori
i da upravo nije počelo veliko pripetavanje sa SDP-om, pa i HSLS-om i ostalima,
oko toga tko je tobožnja majka odavno zaboravljenim hrvatskim radnicima.
Jasno je, dakle, da ovaj mali incident nije
ni za jotu promijenio prevladavajuće mišljenje da su hrvatski kapitalistički
krezovi stubovi ovog društva, što znači da se i dalje nitko ne zamara očitom
činjenicom da na tim natrulim potpornjima Hrvatska tone brže od Venecije.
Štoviše, kada se netko i odvaži badnuti u to, smjesta ga sasijeku da širi
"antipoduzetničku klimu", što ćete pročitati, da ne bude zabune, i sa
stranica novine koja se opoštenila pričom o neocarinjenim krstašima.
ARITMETIKA POLITIKE: KVAZIBUNA NA BUNDEKU
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|