Kolumne

reklama

NAVIGACIJA

Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits

Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Virtual Tribune

Pisma

Stranica obnovljena:
6. srpnja, 2006.

heni 80.jpg
Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
LJEVICA
5. srpnja, 2006.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Je li korčulanski narko diler Jakša Cvitanović pobjegao policiji, nakon mafijaškog obračuna u kojemu je bio glavna zvijezda, zato što je tako spretan ili zato što su mu dvojica policajaca zapravo omogućila bijeg? Dakako, to su pitanja samo za naivne, budući da razumni ljudi itekako dobro znaju da najveći problem Hrvatske nije nasilje kao takvo, niti je to količina droge čijom se prodajom mahnito bogate i mnogo jače i utjecajnije face od toga Cvitanovića, nego da pravi problem leži u nefunkcioniranju, nerijetko i korupciji "organa reda", a potom i pravosuđa. Nije, naime, gadni problem nastao u teškom prebijanju onoga nizozemskoga novinara na splitskoj plaži, nego u načinu na koji su u splitskoj policijskoj stanici razgovarali s prebijenim Nizozemcem, ni u jednom ga trenutku ne tretirajući kao žrtvu, odbijajući prihvatiti čak i prijavu koju je ovaj, kao građanin jedne civilizirane države, smatrao neophodnom podnijeti. Rezultat je Van Denderenova tužba protiv Hrvatske podnesena krajem prošloga tjedna Evropskom parlamentu. "Želim biti siguran da će nešto biti učinjeno po pitanju onoga što mi se dogodilo, jer je riječ o bezakonju u zemlji koja se želi pridružiti Evropskoj Uniji i otvorenom kršenju ljudskih prava", napisao je Van Denderen čije su fotografije krvavog lica objavljene na stranicama svih uglednih evropskih novina.

Jutarnji list prenosi i izjavu izubijanoga nizozemskog novinara da je "policija u Splitu sa mnom vrlo loše postupala, bio sam brutalno napadnut i sa mnom se postupalo kao s osumnjičenim. Nisu mi dopustili prijaviti napad". E sad, hoće li recimo ministar policije i u splitsku policiju poslati unutarnju kontrolu, kao u onu korčulansku, da se utvrde, kako to čuvari reda vole reći, propusti u radu policije? Ma vraga propusti, pa zar bi se uopće tolika frka digla i oko one dilerske mange na Korčuli, o kojoj policija nema što ne zna, da ga svojevremeno nije imenovala saborska zastupnica Ruža Tomašić, a ovaj joj pak uzvratio prijetnjom smrću?

No kako svijet postoji i izvan granica ove male, nesređene države, tako su i pljuske njenom kakvom-takvom ugledu zvučnije kada se radi o nasilju nad strancima koje u pravilu institucije takozvane pravne države tretiraju jednako ili još i gore od njihovih nasilnika. Pa je slučaj pretučenog nizozemskog novinara samo nastavak priče o američkoj košarkašici koju je u Gospiću pokušao silovati stanoviti Joso Mraović, a sudac Županijskog suda u Gospiću donio oslobađajuću presudu s onim jezivim obrazloženjem kako "guranje prsta u anus nije silovanje", nego da je to "isto kao rukovanje". Sada Ilisha Jarett također tuži Hrvatsku i traži 1,7 milijuna kuna odštete, sumu koju će najvjerojatnije platiti svi hrvatski građani dok bi Mraović, lako je moguće, mogao samo od Ferala utržiti onih sedam milijuna kuna akonto svojih duševnih boli koje da sam mu nanijela tekstom o njegovom nasilju.

Dakako, ovo su tek neki primjeri nefunkcioniranja najvažnijih državnih institucija kojih je onaj narko diler s Korčule samo paradigma, jer nasilje prema većini građana jest i bahatost onih tajkuna, stasalih na lažnom domoljublju i lopovskoj Tuđmanovoj pretvorbi, a koji državi duguju milijunske iznose zbog neplaćanja poreza. Za svoje jahte, na primjer, pa se utaja poreza gospode Šarinića, Fižulića, Zubaka... mjeri enormnim iznosima, a opet tu "zaboravljivost", njima probranima, omogućila je upravo država. Ona ista koja će vas u roku odmah dovesti pred ovršnog suca ukoliko niste platili samo jednu TV-pretplatu, jedan račun za pričuvu...

Parazitizam jedne povlaštene kaste koja se ovih dana ljuljuška na svojim jahtama, za koje nisu platili porez voljenoj domovini, direktna je posljedica divljeg kapitalizma koji se od onoga zapadnog tipa razlikuje upravo po sebičnosti tih parazita koji sebe vole nazivati poduzetnicima, pače uspješnim poslovnim ljudima, a od kojih zajednica, i lokalna i državna, nema ama baš nikakve koristi. Pa kada neki Kerum, koji se u taj takozvani poduzetnički vlak ukrcao ravno iz svoga garažnog dućančića, prije nepunih 15 godina, da bi, zahvaljujući upravo takvom degeneriranom obliku kapitalizma, postao milijarder, kada taj Kerum dakle odluči svojim radnicima podignuti plaću za 500 kuna, pa će ubuduće raspolagati s basnoslovne dvije i pol tisuće mjesečno, on se time javno hvali, dodajući kako će taj novac namaknuti još jednom preprodajom neke od svojih brojnih nekretnina.

NASLOVNICA