SVETI OTAC ZAPATERO
Anna Maria GRÜNFELDER
12. srpnja, 2006.

Neprisustvovanje svečanoj misi zacijelo je nepopularna gesta, no konačno se pojavio jedan političar, koji je pokazao hrabrost biti nepopularan. Zapaterova gesta je, naravno, "skandal" u sredinama gdje političari - bez obzira na svjetonazor, a poglavito bez obzira na vlastiti životni stil, koji nerijetko drastično odudara od moralnog nauka Katoličke crkve - misama nazoče protokolarno, kao da se radi o predstavi, a ne o okupljanju vjernika oko jedne od najvećih tajni vjere

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Odluka španjolskog premijera Jose Luisa Rodriguea Zapatera, koji je u Valenciji s Papom razgovarao kao šef vlade, a da ipak nije prisustvovao misi s Papom (nije ni potpredsjednica vlade María Teresa Fernández de la Vega), zacijelo je presedan u komunikaciji državnika s papom – suverenom i jednim od najviših moralnih autoriteta svijeta. No, ne manje "neobično" bilo je Papino odbijanje da posjeti glavni grad Madrid, kad već boravi u Valenciji. Papa je podcrtao da njegov posjet nije bio državnički, nego vjerski: oba su protagonista tog iznenadnog "Schlagabtauscha" povukli granice svojih sfera: duhovne i svjetovne, tako da u tom svjetlu premijer i vicepremijerka nisu počinili toliko velik fauxpax, kao što se to činilo nekim prerevnim hrvatskim političarima.

Neprisustvovanje svečanoj misi zacijelo je nepopularna gesta, no konačno se pojavio jedan političar koji je pokazao hrabrost biti nepopularan, što je inače izuzetno rijetka odlika političara. Premijerova gesta je, naravno, "skandal" u sredinama gdje političari - bez obzira na svjetonazor, a poglavito bez obzira na vlastiti životni stil, koji nerijetko drastično odudara od moralnog nauka Katoličke crkve - misama nazoče protokolarno, kao da se radi o predstavi, a ne o okupljanju vjernika oko jedne od najvećih tajni vjere. Protokol s misama politička će elita rado ogrnuti formulom "respekta prema vjernicima", no vjerujem da to slobodno smijemo čitati kao "respekt prema glasačima".
 
Lov na glasove
 
Na primjedbu Joaquina Navarra Vallsa da čak ni Daniel Ortega, Fidel Castro i poljski general Jaruzelski nisu počinili toliki gaf, smije se podsjetiti da sve njih nazočnost misi s papom nije sputavala u kršenju prava vjernika, kao što nisu osjećali skrupule gušiti prava Crkve i lišiti života vjernike i svećenike koji su svoju vjeru ispovijedali djelatno, a ne samo paradno. Ne bi bilo naodmet kad bi ti političari zapitali takozvane "obične" vjernike smatraju li oni nazočnost političara u crkvama "respektom", ili možda prije - obmanom ili lovom na glasove?
 
Jesu li Zapatero i vicepremijerka María Terezia svoje odluke o odbijanju formalističke nazočnosti misi donijeli kao agnostici? Teško da bi agnostik misi nazočio s drugom nakanom – oni su jednostavno izrazili svojevrsno poštovanje prema građanima vjernicima. Nakon što su u delikatnim etičkim pitanjima podržavali zakone koji glede liberalnosti prednjače u Europi (pobačaj, umjetna oplodnja, razvod, vjeronauk), njihova nazočnost misi mogla je ispasti doista samo pukom formalnošću, ako ne i farizejstvom. Njihovo odustajanje od mise svjedoči o taktičnosti, obziru prema osjećajima vjernika, te o dosljednosti i vjernosti svojoj vlastitosti. Ni dosljednost inače ne krasi političare. Zato, tko je bez mane, neka baci prvi kamen! Postoji još jedan političar koji se za vrijeme obnašanja svojeg mandata skanjivao javnog očitovanja svoje vlastite vjerske pripadnosti i nazočnosti pobožnostima svoje (luteranske) vjeroispovijesti: bivši glavni tajnik UN-a Dag Hammarskjoeld. Tek nakon njegove smrti i nakon izlaska iz tiska njegova dnevnika svijet je spoznao da iz nje govori luteran po vjeroispovijesti, a kršćanski mistik po duhovnosti.
 
S gestom vrha španjolske vlade, Europa je dobila primjer jasnog razlučivanja područja Crkve i države, primjer kako se odvojenost države od vjersko-duhovnog područja može protumačiti i prakticirati. Po svemu sudeći, to neće biti model komunikativnoga partnerstva, već će se država i Crkva naći u kontrapoziciji jedna prema drugoj, što sada zbog liberalnog – iz rimske perspektive libertinističkog zakonodavstva u bitnim pitanjima od uzajamnog interesa Crkve i države, u takozvanim "res mixtae" – već jest činjenično stanje. Premijer je to stanje tek učinio prepoznatljivim i vidljivim. U sekularnoj državi, kakvom se današnja Španjolska bez sumnje definira, bez obzira na činjenicu da je ondje kolijevka hiperreligioznog pokreta "Opus Dei", katolička tradicija i liberalizam, konzervativizam i libertinistički duh se neminovno moraju sudarati.
 

SVETI OTAC ZAPATERO
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.