JASNO I KASNO
Ivan LOVRENOVIĆ
12. srpnja, 2006.

Bošnjački političari bez izuzetka kvalificiraju Rezoluciju kao važan i obavezujući dokument, a Silajdžić je dodatno pokušava opisati kao pobjedu svojih stajališta u diskusiji oko ustavnih promjena. Srpski političari, najglasnije Milorad Dodik i Dragan Čavić, oštro odbacuju Rezoluciju kao "izlobiranu iz Sarajeva", i kao "otvorenu preporuku ukidanja Daytonskog mirovnog sporazuma i direktnu podršku političkim snagama u BiH koje žele unitarnu državu", dok se hrvatski političari u svojoj političkoj marginaliziranosti, već po običaju, gotovo ne čuju

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Proteklih dana žestoke političke polemike u Bosni i Hercegovini izaziva objavljivanje Rezolucije o Bosni i Hercegovini u Parlamentu Vijeća Evrope. U Rezoluciji se, u jakoj retorici, odbacuje Daytonski sporazum kao prepreka za ulazak Bosne i Hercegovine u Evropu, zahtijeva početak procesa korjenitih ustavnih promjena odmah nakon izbora i donošenje novoga ustava najkasnije do listopada 2010. godine, "zamjena etničkoga principa građanskim", odbacivanje mehanizma entitetskog glasanja u parlamentu itd. Rezolucija zalazi u brojne aspekte bosanskohercegovačkoga ustavnopolitičkog rašomona, te ide sve dotle da problematizira postojanje triju službenih jezika.

Srbima se poručuje kako "Republika Srpska ne može istrajati pod trenutnim imenom i političkom filozofijom njenih osnivača", Bošnjacima – kako trebaju "nadići tendenciju viktimizacije i zaštititi one koji u Bosni i Hercegovini nisu većina", a Hrvatima da kao najmanji konstitutivni narod "ne mogu tražiti jednaka prava, a u isto vrijeme i prava manjina".
 
Prvi glas
 
Neovisni dio javnosti u Bosni i Hercegovini cijelo je desetljeće od 1995. do 2005. uzaludno derao grlo vičući o fatalnim manama Daytona; o njegovoj nepravednosti, nedemokratičnosti, neefikasnosti, etnonacionalnoj determiniranosti, o tomu da petrificira stanje i onemogućuje otvaranje bilo kakvih političkih procesa kroz koje bi se počela oblikovati neka nova, konzistentnija i održiva Bosna i Hercegovina. Nad Svetim Gralom sporazuma iz kasarne u Ohiju budno je bdio njegov prvosvećenik – Visoki Predstavnik međunarodne zajednice i svemoćni šef OHR-a (Ureda Visokog Predstavnika) u Sarajevu, a bilo kakva kritika Daytona bila je kod svih međunarodnih instanci primana kao najteži oblik političkoga sakrilegija. I bez obzira je li na vrhu Ureda sjedio fini i empatijskim izrazima razumijevanja skloni Wolfgang Petritsch, ili primitivni i beskrupulozni brbljavac Paddy Ashdown, facit je bio isti: oni su bili plaćeni da Dayton brane i sprovode, a svi mi, koji smo ga prokazivali kao zlo za ovu zemlju, bili smo predstavljani kao neprijatelji i bacani s onu stranu političke legalnosti.
 
Pisali smo o svemu tome i na ovim stranicama, bezbroj puta. Osnovni motiv, koji se provlačio kroz te napise, bio je strah da, uslijed predugoga vremena daytonskoga statusa quo i programirane stagnacije, stanje i odnosi u Bosni i Hercegovini ne postanu ireverzibilni.
 
Prvi relevantan međunarodni glas koji je išao u prilog takvoj kritici Daytona, došao je od skupine dvadesetčetvoro evropskih parlamentaraca (Tadeusz Mazowiecky, Hans Koschnik, Bronislav Gjeremek, Philippe Morillon, Doris Pack...), koji su 16. 12. 2003. objavili svoju deklaraciju pod nazivom Osigurati mir u Bosni i Hercegovini daljnjom nadogradnjom Daytonskoga sporazuma. Upozoravajući s velikom zabrinutošću da u Bosni i Hercegovini Dayton uopće nije odigrao normalizacijsku i razvojnu ulogu, potpisnici izrijekom tvrde: "Došlo je vrijeme da se postavi čvrsti temelj miru u Bosni i Hercegovini. Vrijeme je zrelo da se daytonska konstrukcija iznova promisli i dalje nadograđuje. Bosna i Hercegovina će samo onda imati budućnost kao država i društvo ako se uspiju stvoriti državne strukture koje će nuditi sigurnost svim narodima i koje će potpomagati gospodarstveni i društveni razvoj cijele zemlje. Proces pomirenja među narodima samo će onda supstancijalno napredovati ako se uspiju razviti kako političko-pravni okviri, tako i gospodarstveno-socijalne strukture cijele zemlje. Daljnja nadogradnja Daytona je neophodna odmah... Zahtijevamo od odgovornih da izrade mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu koji bi odsada nudio dugotrajnu sigurnost za održivo zajedništvo."
 
"Luđačka košulja"
 
U međuvremenu je tabu Daytona počeo naglo kopniti. A otkako je američka administracija prošle godine inicirala njegove izmjene, retorika se stubokom promijenila. Otada gotovo da je postalo stvar prestiža nabaciti se što ružnijim riječima na Daytonski sporazum, a poantirao je sam Wolfgang Petritsch, tada već ex-gubernator, ustvrdivši da je "Dayton za Bosnu i Hercegovinu luđačka košulja".
 

JASNO I KASNO
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.