OŠTRA POLITIČKA POLARIZACIJA U BiH POVODOM
OBJAVLJIVANJA REZOLUCIJE O BOSNI I HERCEGOVINI U PARLAMENTU VIJEĆA EVROPE
JASNO I KASNO
Ivan LOVRENOVIĆ
12. srpnja, 2006.
Bošnjački političari bez izuzetka kvalificiraju Rezoluciju
kao važan i obavezujući dokument, a Silajdžić je dodatno pokušava opisati kao
pobjedu svojih stajališta u diskusiji oko ustavnih promjena. Srpski političari,
najglasnije Milorad Dodik i Dragan Čavić, oštro odbacuju Rezoluciju kao
"izlobiranu iz Sarajeva", i kao "otvorenu preporuku ukidanja
Daytonskog mirovnog sporazuma i direktnu podršku političkim snagama u BiH koje
žele unitarnu državu", dok se hrvatski političari u svojoj političkoj
marginaliziranosti, već po običaju, gotovo ne čuju
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
Proteklih dana žestoke političke polemike u Bosni i Hercegovini
izaziva objavljivanje Rezolucije o Bosni i Hercegovini u Parlamentu Vijeća
Evrope. U Rezoluciji se, u jakoj retorici, odbacuje Daytonski sporazum kao prepreka
za ulazak Bosne i Hercegovine u Evropu, zahtijeva početak procesa korjenitih
ustavnih promjena odmah nakon izbora i donošenje novoga ustava najkasnije do
listopada 2010. godine, "zamjena etničkoga principa građanskim", odbacivanje
mehanizma entitetskog glasanja u parlamentu itd. Rezolucija zalazi u brojne
aspekte bosanskohercegovačkoga ustavnopolitičkog rašomona, te ide sve dotle da
problematizira postojanje triju službenih jezika.
Srbima se poručuje kako "Republika Srpska ne može
istrajati pod trenutnim imenom i političkom filozofijom njenih osnivača",
Bošnjacima – kako trebaju "nadići tendenciju viktimizacije i zaštititi one
koji u Bosni i Hercegovini nisu većina", a Hrvatima da kao najmanji
konstitutivni narod "ne mogu tražiti jednaka prava, a u isto vrijeme i
prava manjina".
Prvi glas
Neovisni dio javnosti u Bosni i Hercegovini cijelo je desetljeće
od 1995. do 2005. uzaludno derao grlo vičući o fatalnim manama Daytona; o
njegovoj nepravednosti, nedemokratičnosti, neefikasnosti, etnonacionalnoj
determiniranosti, o tomu da petrificira stanje i onemogućuje otvaranje bilo kakvih
političkih procesa kroz koje bi se počela oblikovati neka nova, konzistentnija
i održiva Bosna i Hercegovina. Nad Svetim Gralom sporazuma iz kasarne u Ohiju
budno je bdio njegov prvosvećenik – Visoki Predstavnik međunarodne zajednice i
svemoćni šef OHR-a (Ureda Visokog Predstavnika) u Sarajevu, a bilo kakva
kritika Daytona bila je kod svih međunarodnih instanci primana kao najteži
oblik političkoga sakrilegija. I bez obzira je li na vrhu Ureda sjedio fini i empatijskim
izrazima razumijevanja skloni Wolfgang
Petritsch, ili primitivni i beskrupulozni brbljavac Paddy Ashdown, facit je bio isti: oni su bili plaćeni da Dayton
brane i sprovode, a svi mi, koji smo ga prokazivali kao zlo za ovu zemlju, bili
smo predstavljani kao neprijatelji i bacani s onu stranu političke legalnosti.
Pisali smo o svemu tome i na ovim stranicama, bezbroj puta.
Osnovni motiv, koji se provlačio kroz te napise, bio je strah da, uslijed
predugoga vremena daytonskoga statusa quo i programirane stagnacije, stanje i
odnosi u Bosni i Hercegovini ne postanu ireverzibilni.
Prvi relevantan međunarodni glas koji je išao u prilog takvoj
kritici Daytona, došao je od skupine dvadesetčetvoro evropskih parlamentaraca (Tadeusz Mazowiecky, Hans Koschnik, Bronislav Gjeremek, Philippe
Morillon, Doris Pack...), koji
su 16. 12. 2003. objavili svoju deklaraciju pod nazivom Osigurati mir u Bosni i Hercegovini daljnjom nadogradnjom Daytonskoga
sporazuma. Upozoravajući s velikom zabrinutošću da u Bosni i Hercegovini
Dayton uopće nije odigrao normalizacijsku i razvojnu ulogu, potpisnici
izrijekom tvrde: "Došlo je vrijeme da se postavi čvrsti temelj miru u
Bosni i Hercegovini. Vrijeme je zrelo da se daytonska konstrukcija iznova
promisli i dalje nadograđuje. Bosna i Hercegovina će samo onda imati budućnost
kao država i društvo ako se uspiju stvoriti državne strukture koje će nuditi
sigurnost svim narodima i koje će potpomagati gospodarstveni i društveni razvoj
cijele zemlje. Proces pomirenja među narodima samo će onda supstancijalno napredovati
ako se uspiju razviti kako političko-pravni okviri, tako i gospodarstveno-socijalne
strukture cijele zemlje. Daljnja nadogradnja Daytona je neophodna odmah...
Zahtijevamo od odgovornih da izrade mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu
koji bi odsada nudio dugotrajnu sigurnost za održivo zajedništvo."
"Luđačka
košulja"
U međuvremenu je tabu Daytona počeo naglo kopniti. A otkako
je američka administracija prošle godine inicirala njegove izmjene, retorika se
stubokom promijenila. Otada gotovo da je postalo stvar prestiža nabaciti se što
ružnijim riječima na Daytonski sporazum, a poantirao je sam Wolfgang Petritsch, tada već
ex-gubernator, ustvrdivši da je "Dayton za Bosnu i Hercegovinu luđačka
košulja".
JASNO I KASNO
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|