PLIVANJE U MUTNOM
Vedran MARJANOVIĆ
13. srpnja, 2006.

Bivši ministar vanjskih poslova Miomir Žužul je od 8. prosinca 1995. do 3. lipnja 1999. bio član Nadzornog odbora "Plive". U to vrijeme obavlja i poslove veleposlanika RH u SAD-u. I dok Žužul koristi informacije i spoznaje o "Plivi" u svrhu lobiranja za američki "Barr", Borislav Škegro, bivši ministar financija, djeluje u korist islandskog "Actavisa". Škegro je, naime, bio na čelu "Plivinog" Nadzornog odbora u isto vrijeme kad je teklo i Žužulovo članstvo u istom tijelu. Pomutnja je, dakle, potpuna, u igri je veliki novac, i teško da se tu išta odvija slučajno: od kršenja pravila tržišnog natjecanja pa do upućivanja prijetnji

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Ima li u hrvatskim okvirima išta prirodnije od angažmana bivšeg ministra vanjskih poslova i potentnog lobista za američke interese na ovim prostorima Miomira Žužula u aktualnoj preprodaji zagrebačke "Plive"? Demanti koji o Žužulovom zauzimanju za interese američkog "Barra" pri kupovini "Plive" stižu s raznih strana, neuvjerljivi su ako se zna barem dio životne biografije ovog Imoćanina - u kojoj "Pliva" predstavlja jednu od važnijih jedinica – ali i novija povijest te farmaceutske kompanije, prepuna detalja koji ukazuju na njezinu, odnosno vezanost predsjednika Uprave Željka Čovića, "pupčanom vrpcom" za jednu generaciju moćnih i utjecajnih političara, među koje svakako spada i Žužul.

"Za ovo što se sada događa s 'Plivom', kao i za sve faze njezine privatizacije, presudne su međusobne veze Željka Čovića, Branka Mikše, Nikice Valentića, Miomira Žužula, a u novije vrijeme i Ive Sanadera", tvrdi bivši sindikalni povjerenik u "Plivi" u vremenima pretvorbe i privatizacije Damir Gašparović. Da bi se, smatra Feralov sugovornik, shvatilo zašto je Čović osigurao početnu Sanaderovu podršku za svoj plan prodaje kompanije "Barru" i odbijanje islandskog "Actavisa", i zašto se u tu igru ubacuje Žužul, valja se prisjetiti kako je nezaobilazni Imoćanin bio od 8. prosinca 1995. do 3. lipnja 1999. član Nadzornog odbora "Plive". U to vrijeme, podsjeća Gašparović, Žužul obavlja poslove veleposlanika RH pri Sjedinjenim Američkim Državama i stalnog promatrača RH u dotičnoj zemlji, a Ivo Sanader je zamjenik ministra vanjskih poslova.
 
"Ne znam kojim je stručnim referencama Žužul zaradio članstvo u najlukrativnijem Nadzornom odboru hrvatske privrede, ali znam da za mandata tog Nadzornog odbora većinski vlasnik 'Plive' postaje američki fond 'Bunkers Trust Company', što je i sada. Tko su njegovi dioničari, ne znamo, pa ne znamo ni tko su zapravo vlasnici 'Plive'! Pritom valja znati da je Željko Čović uvijek na skupštinama dioničara kompanije imao punomoć većinskih dioničara za donošenja odluka", podsjeća Gašparović.
 
Čovićev uspon
 
Tko je stvarni vlasnik "Plive" nije uspio ustanoviti ni Državni ured za reviziju, kada se bavio pretvorbom najveće domaće farmaceutske kompanije. Revizorima je Zagrebačka banka kao ovdašnji skrbnik dionica koje u "Plivi" ima "Bunkers Trust Company", odbila prije četiri godine dati podatke tko su dioničari američkog fonda, pozivajući se na bankarsku tajnu. Pametno je vjerovati kako je među zaštićenim dioničarima Željko Čović, ali taj bi podatak banka nekako i otkrila; puno bi veća afera izbila ako bi se pokazalo da među štićenicima "Bunkers Trust Companya" i "Zabe" ima i bivših i sadašnjih državnih dužnosnika.
 
Na zalaganje nekih od njih, poput bivšeg premijera Nikice Valentića, bivšeg ministra (turizam i trgovina) i zagrebačkog gradonačelnika Branka Mikše, kao i Mikšinog prethodnika na čelu hrvatske metropole i svojedobnog potpredsjednika Vlade Mladena Vedriša, Željko Čović izvučen je iz menadžerske i svake druge anonimnosti te postavljen 11. siječnja 1993. za direktora "Plive". Prema informacijama koje je Feral prikupio u zagrebačkim poslovnim krugovima, paralelno sa slabljenjem utjecaja i moći Mikše, Vedriša i Valentića, kao i njihovom abdikacijom s političkih funkcija, Čović se postepeno uspio otarasiti njihove kontrole, s čime se poklopio i ulazak u upravljačke i nadzorničke strukture Borislava Škegre (vodio Nadzorni odbor od 8. prosinca 1995. do 3. lipnja 1999.) te Miomira Žužula. Kako Žužul koristi informacije i spoznaje o "Plivi" koje je stekao u drugoj polovici devedesetih za lobiranje za "Barr", isto radi i bivši ministar financija i potpredsjednik Vlade Škegro, ali u korist "Actavisa".
 
Iako je dao vrlo izdašnu i fair ponudu za "Plivu" i premda je na zagrebačkoj burzi u vrlo kratkom vremenu stekao 8,87 posto dionica te kompanije, "Actavis" se u ovoj raboti ipak udružio i sa Škegrinim investicijskim fondom "Quaestus", također vlasnikom omanjeg paketa dionica "Plive". Nema sumnje da su Islanđani pri tom aranžmanu računali i na Škegrin utjecaj u HDZ-u i Vladi. Da taj utjecaj nije za podcijeniti, dokazuju prvi znaci promjene Sanaderovog stava, kad je riječ o tome kome će i kada država, kao vlasnik 16,4 posto "Plive", prodati svoj udio.
 

PLIVANJE U MUTNOM
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.