NE SNIMAM SLIKOVNICE
Tatjana GROMAČA
12. srpnja, 2006.

Kad god netko treba biti izabran za neku funkciju, poteže se idiotski izraz koji je trenutačno jako u modi u Hrvata, a to je "sukob interesa". U Hrvatskoj ne postoji osoba koja nešto zna i vrijedi u kinematografiji, a da neće biti u tzv. sukobu interesa, jer mi smo premala sredina da svatko svakog ne bi poznavao i već s nekim nešto radio. Takvih neotkrivenih dragulja nemamo. Ako postoji netko tko je takav stručnjak, a s nikim se ne poznaje, ne druži i ne radi, taj sigurno i ne vrijedi

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Ivona Juka mlada je filmska redateljica koja iza sebe ima već nekoliko kraćih dokumentarnih i igranih filmova ("Dobrodošao kući, brate", "Plavi pony", "Smeće i ništa više"). Za dugometražni dokumentarni film "Što sa sobom preko dana" ova je autorica dobila nekoliko značajnih nagrada - nagradu za najbolji dokumentarni film na 6. festivalu srednjoeuropskog i istočnoeuropskog filma "goEast" u Wiesbadenu, Grand Prix nagradu za najbolji film na 15. danima hrvatskog filma i Oktavijan – nagradu Društva filmskih kritičara, za najbolji dokumentarni film.

Film "Što sa sobom preko dana" bavi se životima trojice zatvorenika iz Lepoglave – posebne pohvale inozemne kritike i žirija išle su u smjeru autoričina pristupa "junacima" svoga filma koji je prepoznat kao human pristup, "lišen predrasuda"… Upravo ovih dana posjetitelji Pula film festivala ili Motovun film festivala, koji slijede jedan za drugim, a već idućeg mjeseca i gosti Sarajevo film festivala, imat će priliku pogledati nagrađivan i hvaljen film Ivone Juke.
 
Pozerstvo i genijalnost
 
- Možete li nešto reći o svom prvom dugometražnom filmu, "Što sa sobom preko dana", jeste li dugo radili taj film, je li bilo teško uopće "ući" u zatvorski "sistem"?
 
- Iz sadašnje perspektive vidim da uopće nije dugo, ali kad sam ga radila, činilo mi se da to traje predugo, i da tome nikad neće biti kraja, što me je užasno frustriralo. Primjerice, snimali smo samo pet dana. Duge su bile samo međufaze, čekanje i neizvjesnost hoće li uopće biti iduće faze. I sada, kad je sve "gotovo", mi još uvijek radimo na tom filmu. Nadamo se da ćemo uspjeti sakupiti novce da ga prebacimo na 35-icu i da ćemo imati kino-distribuciju. Ono što je bilo i jest lijepo je izvanredna ekipa ljudi s kojima radim.
 
- Kako ste se osjećali radeći film sa zatvorenicima od kojih su neki počinili teška krivična djela – jeste li se na startu morali izboriti za to da sami prevladate vlastite predrasude, strah i nepovjerenje?
 
- Nisam se trebala truditi da krenem od neke nule, neutralnosti. Snimanje ti daje snažan imunitet, ne razmišljaš ni o čemu osim da vodiš priču u smjeru u kojem želiš. Ja nisam njih upoznala, pa prema tome odlučila napraviti ovakav film, ispričati ovakvu priču. Prije samog snimanja postojala je priča koja je trebala biti ispričana preko bilo kojih zatvorenika. To što sam odabrala njih trojicu, koji su, uz osobnosti kakve su mi odgovarale za priču, još i teži kažnjenici, bio je veći izazov za film, ali ga nije mijenjalo. Tako da sam jedino osjećala strah da li ću preko baš ovako teških kažnjenika uspjeti ispričati baš ono što želim, da li će se ljudi moći identificirati s njima, da li će ih moći razumjeti i hoću li ja pronaći prave načine da to napravim.
 
- Nije čest slučaj da se netko tko je još uvijek student režije, poput vas, istovremeno potvrdi kao interesantan i kvalitetan autor. Iza vas stoji već lijepi broj kratkometražnih i jedan dugometražni film, a također i lijepe i značajne nagrade…
 
- Imam faze potpune lijenosti i faze kad mogu i ne spavati. I meni je to normalno. Kad imam ideju, kad me nešto zanima, osjećam silnu potrebu to napraviti. Ponekad se zaljubljujem u ekipu, pa tek onda u projekt. Znam samo da ne mogu biti indiferentna. Nikad mi nije svejedno kad režiram, uvijek mi je stalo. Ne razumijem one koji tvrde da imaju genijalne ideje, ali im tobože nije stalo, ne da im se… To je pozerstvo. Jer, što to znači? Kako možeš biti gladan, a da ti se ne da jesti? Ili tvrditi da nekoga voliš, a da ti se ne da voljeti? Napokon, ne postoje genijalne ideje, jedino svojim angažmanom možeš nešto oploditi da bude dobro. Osim toga, tu je i odgovornost. Kao redatelj dirigiraš mnogim talentima i ne smiješ ih iznevjeriti.
 

NE SNIMAM SLIKOVNICE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.