BIROKRATI NE ČINE EUROPU
Igor LASIĆ
12. srpnja, 2006.

Intelektualci imaju vrlo dobar prostor za redovnu reviziju dosadašnjih predodžbi o tome što je Europa i što ona nije. Ova tema ostaje još uvijek otvorenom. To je samo za birokrate iz Bruxellesa - na žalost, oni doista postoje, to nije mit - granično jasno gdje Europa počinje i gdje završava. Ali birokrati nisu u pravu: njihova je vizija, i to proizlazi iz same prirode birokratizma, suviše uska i konzervativna. Europa je nešto puno veće i interesantnije. Potraga za tom Europom mogla bi postati prekrasnim intelektualnim izazovom kako za istočne, tako i za zapadnoeuropske vizionare

< > | cijeli članak | verzija za tisak

- Dobitnik ste ovogodišnje Nagrade za europsko razumijevanje Leipziškog sajma knjiga, a na svečanosti dodjele žestoko ste iskritizirali neiskrenost i nedosljednost zapadnjačkih intelektualaca u odnosu prema Istočnoj Europi. Kakve su (zapadnoeuropske) reakcije na takav nastup laureata?

- Primio sam mnogo pozitivnih, ponekad čak ushićenih odjeka. Ali to je bilo uglavnom na privatnoj razini općenja. Što se tiče javnih reagiranja, dešavale se i oštre kritičke reakcije kao što je, na primjer, feljton njemačkoga pisca Richarda Wagnera u Berliner Zeitungu. Prema njegovom mišljenju, zadnji ukrajinski izbori u ožujku ove godine pokazali su neutemeljenost mojih pretenzija na "Ukrajinu u Europi". Ja pak, što se tiče ovih izbora, pridržavam mišljenje potpuno suprotno Wagnerovom – oni su posvjedočili ponajprije nezaustavljivost demokratskih procesa u postrevolucionarnoj Ukrajini.
 
- Zapadni dio Europe, zapravo EU, sve više se zatvara, u trenu kad bi integracijska strategija više nego ikad morala biti glavni predmet interesa, razmišljanja i dijaloga. Sudeći prema ponašanju intelektualaca, što će biti s Europom?
 
- Prema mome mišljenju, intelektualci imaju vrlo dobar prostor za redovnu reviziju dosadašnjih predodžbi o tome što je Europa i što ona nije. Ova tema ostaje još uvijek otvorenom. To je samo za birokrate iz Bruxellesa - na žalost, oni doista postoje, to nije mit - granično jasno gdje Europa počinje i gdje završava. Ali birokrati nisu u pravu: njihova je vizija, i to proizlazi iz same prirode birokratizma, suviše uska i konzervativna. Europa je nešto puno veće i interesantnije. Potraga za tom Europom mogla bi postati prekrasnim intelektualnim izazovom kako za istočne, tako i za zapadnoeuropske vizionare.
 
Manja vrijednost
 
- Predrasude zapadnoeuropskog svijeta prema Istoku prikazali ste na primjeru Ukrajine koja za njih uglavnom znači zemlju prostitutki i kriminalaca. Naravno, to nije slučaj samo s Ukrajinom, nego i s ostalim zemljama Istoka Europe, pa i s Hrvatskom, iako se u samoj Hrvatskoj također često na ostatak Istoka gleda kroz prostituciju, kriminal i – sport...
 
- Da, u masovnoj svijesti još uvijek dominira predodžba o tome, kao da sve što je smješteno geografski istočnije, već zbog ove geografske okolnosti biva osuđeno na neku manju vrijednost. Poneki Česi još uvijek tvrde kako Azija počinje od slovačke granice. Kod Poljaka i danas postoji podjela zemlje na Poljsku A i Poljsku B. Sasvim umjesno je sjetiti se ovdje i "dvije Ukrajine" - Istočne i Zapadne. Zemljopisni položaj Hrvatske u ovom je smislu možda najviše dostojan zavisti u cijelom nekadašnjem Ostbloku; ona je na samim njegovim zapadnim granicama. Odatle možda i određeno osjećanje više vrijednosti u odnosu na istočnije "drugove po nesreći". Ali, s druge strane, i ja sam imao priliku čuti od svojih prijatelja o tome da veoma mnogo Ukrajinki preživljava danas od prostitucije upravo na terenu Hrvatske. Ne znam da li je to doista tako. Neki razlozi za takve priče lako mogu postojati.
 
- Izjavili ste da ste i ranije bili ambivalentni prema Zapadu, ali niste negirali da ste danas njime razočarani. Nije li Zapad osamdesetih ipak obećavao nešto više Istoku, pa se promijenio s padom europskog komunizma, počeo se urušavati i sam, potencirajući svoje lične mane, ili smo jednostavno uslijed binarne podjele svijeta bili nasjeli na privid?
 
- Meni se čini da se zapravo odigrava stalno zbližavanje: Zapad se poslije pada komunizma sve više "poistočnjava", dok se Istok obrnuto – "ozapadnjuje". U ovoj socijalno-kulturnoj difuziji ima određenih pluseva i određenih minusa, ali nećemo se sada na njima zaustavljati, to je ipak posebna tema. Kad govorim da sam razočaran Zapadom, imam na umu razočaranja onim glasnogovornicima njegovih zapadnjačkih prevaga koji tvrdoglavo ne žele opažati da se on mijenja, da su se njegove prevage faktički osule i da je očuvanje nedavne stabilnosti već nemoguće. A oni uza sve to još uvijek drže prema Istoku pozu mentora ili čuvara na ulazu u neki elitni klub: hoćemo, pustit ćemo, a kad poželimo, nećemo pustiti. Odsustvo želje da se prihvati nezaustavljivost promjena i da im se krene ususret – to je ono što mene razočarava.
 

BIROKRATI NE ČINE EUROPU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.