Viktor IVANČIĆ
KLIP SLOBODE
ZA DJECU HRVATSKE
12. srpnja, 2006.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Početak ljeta protječe u znaku Nikole Tesle i Petre Sanader. Premda im rangovi tzv. povijesne važnosti nisu usporedivi – s tim što je potonja nešto intenzivnije prisutna u prostoru koji od milja nazivamo javnim – i pokojnome znanstveniku i mladoj studentici glume zajedničko je to što društvenu i medijsku pažnju nisu zavrijedili zbog svojih postignuća, nego zbog činjenice uzbudljivog i fatalnog porijekla. Na djelu je klasičan obrazac ovdašnje tradicije socijalnog promoviranja: Tesla, što je nedavno otkriveno, jedan je od najvećih sinova naših krajeva, a gospođica Sanader jedna je od najmlađih kćeri naših kraljeva.

Ima već skoro mjesec dana otkako je jedan ilustrirani magazin s reportažom preko pune četiri stranice popratio prvi ispit na prvoj godini Akademije dramskih umjetnosti što ga je polahala premijerova kći. Reportaža – s naslovom "Glumački debi Petre Sanader" – započela je ovako: "U ljetnoj crnoj haljini do koljena s jednostavnim crvenim lančićem oko vrata Petra Sanader, kći hrvatskog premijera, u nedjelju je navečer prošla svoj prvi veliki javni ispit"... Radilo se o ispitu iz govora i scenskog pokreta, gdje su ostali brucoši iz klase, pa i sama Akademija dramskih umjetnosti, funkcionirali kao neka vrsta nužne scenografije za uprizorenje sočnoga medijskog dramoleta.

Malo zatim, stvar je eskalirala, poprimivši razmjere male novinske histerije, naročito kada je ispalo da studenti prve godine zagrebačke Akademije s predstavom "Euridiče" sudjeluju u ceremoniji otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara, pa su se svi opet zatekli u statusu kulisa i pomoćnih scenskih rekvizita, uključujući premijernu dramsku izvedbu i same Dubrovačke ljetne igre, a naslov "Glumački debi Petre Sanader" preselio se na prve novinske stranice.

Uslijedili su tekstovi i tekstuljci, njih više desetaka, o ljetnoj romansi i suzdržano ponosnim roditeljima, o večernjim druženjima s umjetničkim svijetom u legendarnom Taliru, sve popraćeno brižljivo odabranim fotografijama s kojih lepršaju lanene suknjice, svilene bluzice i pripadajuća bižuterija, pa ispovijedi i celebrity reportaže u ženskim revijama, a ukazao se – sasvim očekivano – i tipično hrvatski simptom medijske šizofrenije: baš oni koji su otvorenje opjevane kulturne manifestacije sveli na "glumački debi Petre Sanader", načeli su – puni visokoparne strogosti i brige za izgubljene vrijednosti slavne baštine - temu o krizi identiteta Dubrovačkih ljetnih igara.

Generalno uzevši, mlada je studentica glume tu malo što kriva (makar bi bilo zgodno pročitati neku izjavu kojom će zamoliti medijske vodonoše da joj se napokon skinu sa suncem opaljenog vrata), a tata možda tek nešto više: nesuzdržana težnja za udvaranjem vladaru čini stup malograđanske društvenosti. Potreba za angažmanom ispunjava se potrošnjom dolične količine svima dostupnoga vazelina. A vladar - predodređen za to da stane na čelo nacije i povede je prema vječnom naprijed – osjeća se zbilja dobro tek kada oćuti ugodno meškoljenje u pozadini.

S druge strane, kulturna promocija obitelji Sanader znala je imati i konture ozbiljnoga državnog projekta. Na preklanjskome Međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu tako je tvrdo ukoričena studija Mirjane Sanader – arheologinje i, redoslijed nije važan, premijerove supruge – od strane Ministarstva kulture izabrana kao glavni i praktički jedini adut za predstavljanje suvremenih dosega pisane riječi u zemlji Hrvatskoj, o trošku poreznih obveznika, razumije se, dok je pokisla skupina ovdašnjih književnika Frankfurt pohodila u funkciji pokretnoga binskog dekora, s egzotičnim trobojkama na prsima, i to o trošku vlastitih nakladnika.

Isto je tako poučno sjetiti se vehementnog društvenog ustoličenja i javnog veličanja potomstva iz klana Tuđmanovih: od kćerke koja je od skrušene bankovne službenice preko noći avansirala u hiperuspješnu poduzetnicu, preko starijega unuka što je od maminoga popišmanca i bljedunjavog šminkera postao genijalni bankar i financijski moćnik, pa do onoga mlađeg, kojemu su se još cijedili prištevi s čela kada je sjedao u skupe trkaće automobile, u skafanderu od meke svinjske kože, okupan medijskom pažnjom i udruženim novinarskim navijanjem.

KLIP SLOBODE: ZA DJECU HRVATSKE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.