Marinko ČULIĆ
ARITMETIKA POLITIKE
BOZANIĆEVI BIJELI MIŠEVI
12. srpnja, 2006.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Opet je Glas koncila zakukao nad jednom svojom starom nezašivenom ranom, i ako baš nemaš srce tvrdo kao kamen, moraš nad time zastati i razmisliti. Bolni jauk odjekuje iz najnovijeg uvodnika kojeg iz broja u broj objavljuje glavni urednik ovog katoličkog tjednika, i to po notama koje se uglavnom mogu unaprijed predvidjeti, pa ako od novina tražite da vas tu i tamo iznenade nekim novim tonom, ovu radije zaobiđite.

Ali, ovaj put čak i nekadašnji višegodišnji glavni urednik GK Živko Kustić gotovo sa zavišću konstatira kako jedva da se ikada u toj novini pojavio ovako kritičan tekst o aktualnim hrvatskim prilikama. Pa, pogledajmo kakvo nas to čudo čeka u uvodniku posljednjeg broja Glasa koncila. Njegov potpisnik bavi se nedavno usvojenom saborskom Deklaracijom o osudi zločina totalitarnog komunističkog poretka 1945.-90., i kaže, najkraće prepričano, ovako.
 
Ta Deklaracija je donesena praktički tajno, jer nitko osim saborskih zastupnika nije znao da će biti stavljena na dnevni red, ali zatim je i njima onemogućena rasprava, kao što se poslije nitko od relevantnih političara i medija nije na nju osvrnuo. Zato je očito, domišlja se pozadini ovoga GK, da je Deklaracija donesena samo zato da se netko u "demokratskom svijetu" ne zapita da li je Hrvatska slijedila primjer Evropskog parlamenta u osudi komunističkih zločina. Sada još jedino ostaje pitanje zašto je to tako.
 
Tko pomisli da je riječ o poslovičnoj aljkavosti i indolenciji političara, teška je naivčina, ako ne i budala. Jer GK i za to ima objašnjenje koje je toliko ozbiljno i natmureno da od toga umalo zastaje dah, pa se srčanim bolesnicima i astmatičarima nikako ne preporuča konzumiranje. Elem, Deklaracija je donesena kako je donesena, podučeni smo, da se prikrije da priča o komunizmu uopće ne završava 1990., kako se u njoj notira, nego su komunisti i dalje na vlasti, štoviše drže u svojim rukama "gotovo sve konce" u današnjoj hrvatskoj državi i društvu.
 
Infiltrirali su se u sve segmente političkog i javnog života, čak i u najekstremnije desničarske krugove, a posebno su preplavili pretežno ljevičarske medije, koji, dabome, ne drže do "svetih" interesa Hrvatske koliko ni do crnoga ispod nokta. Moglo bi se još prepričavati i citirati, recimo to da je bivšim komunistima sada čak i bolje nego dok su bili na vlasti (ovo je malo zbrkano, jer upravo smo obaviješteni da s vlasti nisu ni sišli), ali dobro, shvatili smo.
 
Najkraće, GK želi reći da komunisti opet marširaju, što autoritetom uvaženog crkvenog seniora potvrđuje i Kustić – iako osvrt na to naslovljuje tobože neutralno "Zar nam komunisti vladaju?" – i još podučava da se za GK utemeljeno drži da izražava stavove najodgovornijih u ovdašnjoj Katoličkoj crkvi. Dakle, ovo u GK nije izmaštano u glavi samo jednog čovjeka, nego se ima smatrati i službenim stavom Crkve. OK, primljeno na znanje.
 
Ali, moramo reći da istim putem primamo na znanje i da je s objavom ovog teksta vrh Katoličke crkve dao posljednje dokaze da je, politički gledano, sišao s uma, ili ako je to nekome pregrubo, da je Kaptol zaposjela velika kolonija bijelih miševa. Jer sada se, da ne bude zabune, više ne napada kao kriptokomuniste samo Račana ili Mesića, nego prvi put i Sanadera, Šeksa... (što tako ogoljeno nećete čuti ni od fanatiziranih marginalaca tipa Luke Podruga ili Miroslava Tuđmana).
 
Naravno, sasvim je lako dokazati koliko je ovo besmisleno da besmislenije ne može biti. Dovoljno je reći da u demokratskom svijetu na koji se poziva GK nitko, ali baš nitko, ne sumnjiči Hrvatsku (a sumnjiči je se za svašta) za neokomunizam. Što je najvažnije, ne sumnjiči je za to ni grupacija konzervativnih stranaka u Evropskom parlamentu, koja je i inicirala donošenje deklaracije o komunističkim zločinima (iako sve one sebe smatraju antikomunističkim, pa bi valjda vidjele ono na što su toliko razrogačili oči GK i Kaptol).
 
Drugi dokaz logično se nadovezuje na prvi, a to je da u Hrvatskoj nema nijedne, ali baš nijedne stranke koja bi zagovarala i socijalizam, a kamoli komunizam (koliko znamo, socijalizam zagovara samo rascijepljena Šuvarova stranka, ali može se slobodno reći da je njegovom smrću praktički umro i posljednji iverak hrvatskog socijalizma). Da ne duljimo, klasične ljevice nema danas u Hrvatskoj ni na razini mikroorganizama, o čemu svjedoči, ako hoćete, i to da se  precrtavanje Bandićevih plakata u Zagrebu naziva ni manje ni više nego "urbanom gerilom" (na što se otac urbane gerile Carlos Marighella sasvim sigurno okreće u grobu kao ventilator).
 

ARITMETIKA POLITIKE: BOZANIĆEVI BIJELI MIŠEVI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.