Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
TESLA
12. srpnja, 2006.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Zamislimo evo da se Tesla rodio desetak godina ranije, pa da je svijet krenuo obilježavati tu okruglu, jubilarnu godišnjicu rođenja, stotinu i pedesetu, te 1996. Da se rodio samo desetljeće ranije, bi li i Hrvatska zasukala rukave i tako pompozno obilježila obljetnicu rođenja genija? Zamislimo tu 1996. u Hrvatskoj i tadašnjeg Šeksa, Sanadera, Milinovića... I prisjetimo se, onako s rezignacijom, a bez uzaludne zlobe, što su sve radili u to doba, kakve su ideološke poruke slali i kakvi su bili rezultati tih poruka. Odmah da kažem, naravno, da raduje činjenica što je Tesla konačno priznat i u zemlji u kojoj je rođen, mada bi taj eminentni građanin svijeta, samo da može, sigurno na svoj način, ne bez cinizma, komentirao svu onu svitu okupljenu u njegovom rodnom Smiljanu, punih petnaest godina nakon što je, ironično, upravo na taj dio Like pao najgušći mrak pod čijim je okriljem i sam Tesla odletio u zrak, a izum što ga je podario svijetu i danas je još tek pusti san žitelja Smiljana i okolnih, nekada, mahom srpskih sela.

Bilo je to doba kada su pripadnici iste političke elite koja jedva da je stala u vrt ispred male Tesline kuće, bili, ako ne baš idejni začetnici, onda svakako pronositelji ideje da ni Tesla, kao Srbin, makar je mrtav već puste godine i makar je bio genij kojega je u kontinuitetu slavio čitav svijet, ipak nema što tražiti tamo u Lici, u Gospiću ponajviše, pa je shodno takvoj politici etničkog barbarstva spomenik Tesli, rad Frana Kršinića, odletio u zrak, potom je, poput strujnih iskrica, zaiskrila i planula i rodna mu kuća, a onda je uslijedila petnaestogodišnja šutnja. Da bi, odjednom, histerično, kako to uvijek biva kada se stvari rade iz grijeha, a ne uvjerenja, i kada isti oni kojima je do jučer Tesla možda i bio genij, ali prije i više od toga tek obični Srbin, odjednom shvate da je upravo sjećanje na Teslu stiglo kao dar s neba, e da bi se svijetu pokazalo kako je baš ova vlast ona uljuđena, evropska ekipa, spremna da u samo 55 dana napravi Memorijalni centar "svome" Tesli, svakako veći i ljepši od svih ostalih spomenika geniju razasutih po svjetskim metropolama.
 
Naravno, kada mračnu povijest, u kojoj je dinamit pod onaj Teslin spomenik u Gospiću bio tek jedan u nizu, preko noći ispravljaju isti ljudi koji su tu povijest i krojili, čitava stvar poprima obrise farse, pa se upravo to zbilo i u Smiljanu, tamo gdje su pred spomenikom Tesli isti političari naglašavali ono što su devedesetih, u naponu svoje vlasti, proglašavali pukom izmišljotinom, Teslinu izjavu, naime, kako je ponosan na svoje srpsko porijeklo i svoju hrvatsku domovinu. Ista izjava sada je prigodničarski iskorištena kao još jedan značajan korak ka pomirenju Hrvata i Srba, pa je valjda zato svečanosti "povratka" Tesle u rodnu zemlju prisustvovao i predsjednik Srbije Boris Tadić, a i uloge su bile pažljivo podijeljene. Očekivano, predsjednik Mesić podsjetio je i na vrijeme kada je Teslin spomenik u Gospiću miniran, premijera Sanadera zapala je već poznata rola kultiviranog, evropskog političara koji zapravo veze nema s devedesetim godinama u Hrvatskoj, pa je on, eto, "ponosan što Hrvatska zajedno s Amerikom i Srbijom slavi Teslinu obljetnicu", dok je za glavnog gutača smeća što ga je HDZ svojevremeno prosuo i po Teslinom Smiljanu i po Gospiću, odabran potpredsjednik Sabora, Gospićanin i tamošnji šef HDZ-a, Darko Milinović, koji je bidan imao javno kazati kako je rušenje spomenika Tesli bio "pokušaj zaustavljanja napretka", i još da "hrvatski rječnik ne poznaje riječ za ono što se dogodilo".
 
A ta riječ "za ono što se dogodilo" itekako je dobro poznata upravo tome Milinoviću koji je, dok su Teslin spomenik i rodna kuća destruirani, bio velika politička faca u Gospiću, tamo gdje uostalom i danas lokalna vlast ne želi odljev uništenog Kršinićevog Tesle, što ga je Beograd voljan poslati u Gospić, vratiti na isti onaj trg s kojega je devedesetih uspješno "očišćen", jer, kažu, tamo je sada fontana sa statuom balerine koju Gospićani nazivaju Vilom Velebita. Tu Vilu Velebita vjerojatno je pjevao i onaj Ivan Rožić, nazivan još i Bijeli vuk, u doba kada je, tako barem govore brojne indicije, dakako nikada pretočene u istragu, spretno rukovao dinamitom od kojega su stradavali ljudi, srpske kuće, pa i ona Teslina u Smiljanu, a koji je također prisustvovao otvaranju Teslinog memorijalnog centra.
 
Došao se čovjek, a zašto i ne bi, "lično i personalno" uvjeriti kako je sav njegov dinamitaški trud da jednom zauvijek razjedini braću Hrvate i Srbe bio zapravo uzaludan, jer Tesla samo što nije uskrsnuo kako bi te zavađene narode opet bacio jedne drugima u zagrljaj.
 

GLEDE & UNATOČ: TESLA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.