LAVANDOM PROTIV KOMBAJNA
Tatjana GROMAČA
19. srpnja, 2006.

Ideja o uzgoju lavande Oklenima je došla od onih malih vrećica u koje se sprema sušena lavanda. Sandra je, kao krojačica "u fušu", godinama šivala te vrećice za jednog uzgajivača iz Dalmacije. I tako im je "palo na pamet" da, prvi na istarskom terenu, odluče i sami probati, i zasaditi šest hektara zemlje sadnicama lavande. "Najteže je sada, u vrijeme žetve. Žetva nam traje trideset dana. U četri ujutro smo već na polju, žanjemo do devet, i onda odmah destiliramo, jer je vrućina velika i ako se odmah ne destilira, lavanda ožeže, a onda nemate ni kvalitetu ulja, ni mirisa, ničega"

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Obitelj Oklen živi u mjestu Vrbani, nedaleko od Vižinade. Sandra i Đanino Oklen i njihovo troje djece – Mikela, Massimo i Melani. Na jedno, od njihovih šest polja lavande, dolazimo rano ujutro – u nadi da ćemo preduhitriti velike vrućine. Ali uzalud – ovoga ljeta vrućine su tolike da ih nije moguće izbjeći. Teško je hodati i disati, probijati se kroz travu po kojoj zuje ose i stršljeni. Još je teže zamisliti Sandru i Đanina kako, za desetak dana, hodaju po ovom prekrasnom ljubičastom polju lavande sa srpom u ruci i "obavljaju" žetvu.

- Ovako je uzmeš u ruke i sa srpom žanješ, po starinski, he, he! Toga više nigdje nema, niti u jednoj poljoprivrednoj kulturi! Onda je vučeš, stavljaš na prikolicu i voziš na destilaciju, ili sušiti. Kombajn za lavandu? Ne dolazi u obzir! Za kombajn za lavandu Istra nema sve uvjete, to mogu pričati priče… Jer, to su sve sitne kampanje, neodržavane – tu kombajn može doć, ali on nema di okretati. A i košta, bogami, 50 hiljada eura dok nakupiš. To najmanji, koji goni samo jedan red. A ima ih koji gone šest redova od jedan put, i devet, ali to su onda njive kolika je Istra…
 
Sandra i Đanino sa uzgojem lavande započeli su prije šest godina – do tada, bavili su se nekim, sasvim drugim stvarima. Đanino je radio u Italiji, kao konobar i građevinar, a Sandra kao medicinska sestra i "u fušu", kao krojačica.
 
Prazne njive
 
- Ne pamtim da sam je ikada ranije vidio – priča nam Đanino o svom "odnosu" prema ljekovitoj i aromatičnoj lavandi kojoj se pripisuje cijeli niz dobrog djelovanja na čovjeka, od liječenja nesanice, glavobolje i nemira, do liječenja reumatskih bolova, probavnih tegoba, pa čak i kao ljubavničkog stimulansa…
 
- Ko će ga znati, možda sam je i vidio! Ali nisam išo za tim… A nije mi bilo ni na kraj pameti da ću ja to jednog dana uzgajati… Nego, bile su te neke njive prazne, ono, siješ kukuruz, pšenicu – ideš prodavat, sve je džabe, ne dobiješ niš. Pogotovo tu u Istri, kad udari ta toplina, sve druge kulture moraš zaljevat, lavandu ne moraš, ona je izdržljiva za te temperature.
 
Ideja o uzgoju lavande Oklenima došla je ustvari od onih malih vrećica u koje se sprema sušena lavanda. Sandra je, kao krojačica "u fušu", godinama šivala te vrećice za jednog uzgajivača iz Dalmacije. I tako im je "palo na pamet" da, prvi na istarskom terenu, odluče i sami probati, i zasaditi šest hektara zemlje sadnicama lavande.
 
- Prve tri godine obavezno moraš obrađivat. Bilo bi i sad posla, ali, nit ne stigneš, a i motika je teška... Rečeno nam je da će ta lavanda trajati četrdeset godina, s time da se jedan posto nje godišnje osuši. Najteže je sada, u vrijeme žetve. Žetva nam traje trideset dana. U četri ujutro smo već na polju, žanjemo do devet, i onda odmah destiliramo, jer je vrućina velika i ako se odmah ne destilira, lavanda ožeže, a onda nemate ni kvalitetu ulja, ni mirisa, ničega. Onda šteta truda. A muka je velika, za dobit kvalitetu mora biti tako! Neko je prodao priču ljudima ovdje u Istri da je za uzgoj lavande dovoljno tristo radnih sati godišnje. Koja laž! I neki su ljudi stvarno povjerovali, počeli su dizati kredite, kupovati zemlju, sadnice…
 
Kontinentalna lavanda
 
Sandra i Đanino kažu da je jedna udruga u Istri ljudima dijelila sadnice lavande, obećavajući im otkup i dobru zaradu, ali na kraju od tih obećanja nije bilo ništa.
 
- Uzdaj se u sebe i u svoje sposobnosti, ni u koga drugoga – podučava nas Sandra. Tako su se ona i Đanino pouzdali u sebe, pa više ne konobare, niti ne rade građevinu za gazde u Italiji, nego proizvode vlastito lavandino ulje koje destiliraju u starom rakijskom kotlu i pakiraju sušenu lavandu u raznoliko oslikane vrećice koje naravno, sami izrađuju. Danas već imaju i svoje redovne kupce iz cijele Evrope, koji cijene kvalitetno lavandino ulje. Neki kupci njihovo lavandino ulje koriste za ekološko špricanje voćaka.
 

LAVANDOM PROTIV KOMBAJNA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.