VOJNA POŠTA TEL AVIV
Tena ERCEG
19. srpnja, 2006.

Da ne bi bilo zabune, izraelska ministrica vanjskih poslova Tzipi Livni objasnila je da "cilj diplomatskog procesa nije skratiti vrijeme trajanja vojne operacije, već će on biti samo njezin nastavak". Da u tome imaju punu podršku međunarodne zajednice, bez obzira na civilne žrtve i činjenicu da izraelska vojska eklatantno krši međunarodno pravo, svjedoči naizgled začudna činjenica da nijedan američki diplomat još nije nogom kročio na Bliski istok, kao i potpuna mlakost i razjedinjenost EU-a

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Četvrtog tjedna izraelske agresije na Pojas Gaze i sedmog dana napada na Libanon ubijeno je ukupno stotinjak Palestinaca i 230 libanonskih civila, dok su Izraelci izgubili osmero vojnika i 17 civila. Sukob je započeo kada su palestinski militanti oteli jednog izraelskog vojnika, na što je Izrael reagirao otmicom nekoliko desetaka članova palestinske vlade i vojnom agresijom na Pojas Gaze, bez ikakve naznake o namjeri pregovaranja. Libanonski Hezbollah, pak, oteo je trojicu izraelskih vojnika i u zasjedi na granici ubio još petoricu, nakon čega je izraelska vojska započela žestoko raketiranje Libanona, uništivši pritom ceste i međunarodni aerodrom u Bejrutu. Treba napomenuti i da je izraelski napad na Pojas Gaze započet neposredno nakon što je vladajući Hamas počeo davati signale da je spreman prihvatiti ideju dvojne države, čime bi implicitno priznao i Izrael.

Unatoč ovim sasvim očitim činjenicama, međunarodna zajednica unisono je podržala agresiju izraelske vojske. To se najbolje vidjelo na samitu G8 zemalja u Rusiji, kada su svjetski moćnici, pod pritiskom SAD-a i Velike Britanije, potpisali izjavu u kojoj se izraelska agresija naziva "legitimnom samoobranom", Hezbollah "terorističkim elementom", a nije se zaboravilo spomenuti ni Iran i Siriju, koji su etiketirani kao "oni koji podupiru ekstremiste". Nešto kasnije vijećali su i vođe zemalja Europske Unije, praktički ponovivši zaključak iz Sankt Peterburga, osim što su sebi dozvolili luksuz da ponašanje izraelske vojske nazovu "disproporcionalnim". Mlaki pokušaji Francuske, Italije i nekoliko manjih zemalja da se, uz podršku UN-a, zatraži hitan prekid borbi i slanje međunarodnih snaga u Libanon, propali su pod pritiskom Velike Britanije i Njemačke, koje su podržale razmišljanja izraelskih i američkih vlasti da bi to bilo preuranjeno.
 
Tampon-zona
 
Zamjenik glavnog zapovjednika izraelske vojske Moshe Kaplinsky u srijedu je najavio da bi napadi mogli trajati još nekoliko tjedana, kada će, predviđaju, vojska ostvariti svoje ciljeve; stvaranje tampon-zone na sjeveru koju bi kontrolirala libanonska vojska i možda međunarodne snage, nakon čega bi trebao uslijediti period pregovaranja s krajnjih ciljem potpune demilitarizacije Hezbollaha.
 
Da ne bi bilo zabune, izraelska ministrica vanjskih poslova Tzipi Livni objasnila je da "cilj diplomatskog procesa nije skratiti vrijeme trajanja vojne operacije, već će on biti samo njezin nastavak". Da u tome imaju punu podršku međunarodne zajednice, bez obzira na civilne žrtve i činjenicu da izraelska vojska eklatantno krši međunarodno pravo, svjedoči naizgled začudna činjenica da nijedan američki diplomat još nije nogom kročio na Bliski istok, kao i potpuna mlakost i razjedinjenost EU-a, koji bi sebe inače htio vidjeti kao bitan i jedinstven faktor na globalnoj sceni.
 
Osim nezahvalnog i praktički neostvarivog apeliranja na države da se pridržavaju međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, Sjedinjene Države imaju još jedan, vrlo elegantan način da zaustave izraelski napad na Libanon i Gazu. Budući da je preko 85 posto izraelskog oružja američke proizvodnje, Amerikanci bi se, ne samo mogli, već i trebali pozvati na svoj Zakon o kontroli izvoza oružja, prema kojemu strane države američko oružje smiju koristiti samo u svrhu "očuvanja nacionalne sigurnosti i legitimne samoobrane". Konstantnim ponavljanjem tvrdnje da je ono što Izrael radi upravo "legitimna samoobrana", Bush je, međutim, osim međunarodnih, nonšalantno dezavuirao i zakone vlastite zemlje.
 
Humanitarna katastrofa
 
U međuvremenu, kroz suptilnu medijsku blokadu simpatiziranja s Izraelom, probijaju se izvještaji o sada već sasvim izvjesnoj humanitarnoj katastrofi u Gazi i Libanonu. Iako su Izraelci lecima obavijestili građane Bejruta da napuste grad, oni istovremeno napadaju i jug zemlje, u kojemu je uporište šijitskog Hezbollaha, ali i sjever, u kojemu nema terorista, pa čak ni šijita, čime je blokirano kretanje izbjeglica s juga na sjever.

VOJNA POŠTA TEL AVIV
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.