POVRATAK S BESPUĆA POVIJESNE PODLOSTI
Dejan ILIĆ
19. srpnja, 2006.

Najvažnija je bila određena stereotipna matrica koja je gotovo iz večeri u veče, pomoću zloupotrebe istorijskih činjenica iz različitih epoha, emitovana u udarnim terminima na TV ekranima. Ta matrica je za svoju os imala tvrdnju da su Srbi "istorijski ispravan" narod, koji "nikome nije naneo zlo", a da su istovremeno bili žrtva svih okolnih naroda. Time se legitimišu budući postupci i ukida svaka mogućnost moralne odgovornosti, jer, u tom sistemu mišljenja, nevina žrtva ima sva prava. Ta uloga koju je "istoriografija" odigrala krajem 80-ih godina danas predstavlja ogromno breme za istorijsku nauku

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Godine 2005. Prosvetni pregled iz Beograda štampao je u saradnji sa Centrom za demokratiju i pomirenje u jugoistočnoj Evropi iz Soluna četvorotomnu Istorijsku čitanku koja se bavi "bolnim temama" regiona: 1. Osmansko carstvo; 2. Nacije i države u jugoistočnoj Evropi; 3. Balkanski ratovi; 4. Drugi svetski rat. Od njenog objavljivanja do danas, nisu utihnule rasprave o kontroverznoj čitanci, baš kao što je nije bilo moguće ni kupiti u knjižarama. U Prosvetnom pregledu kažu da je ceo tiraž u posedu Ministarstva prosvete Srbije, te da oni ne raspolažu ni jednim primerkom vlastitog izdanja. Pomenuto Ministarstvo je prvobitno podržalo korišćenje Istorijske čitanke u nastavi, da bi potom svoju podršku povuklo. Pored ostalog, bila je sporna i fotografija sela Jasenovac, iz četvrtog toma čitanke.

U odnosu prema novoj čitanci, Ministarstvo prosvete pokazalo je oprez koji je načelno sasvim opravdan: ne mogu se olako i bez temeljne provere uvoditi novi udžbenici u nastavu, i to, u kontekstu događaja iz devedesetih, pogotovo važi kada je reč o udžbenicima iz istorije i geografije. Međutim, kada se pažljivije pogleda udžbenik iz geografije koji se u osnovnim školama u Srbiji koristi već više od jedne decenije, razlozi za ponašanje Ministarstva pokazuju se u novom svetlu.

Udžbenik iz geografije za osmi razred osnovne škole odobren je odlukom Ministarstva od 16. jula 1993., i u upotrebi je bio i školske 2005./2006. godine. Pored ostalog, iz tog udžbenika đaci treba da nauče da "navedu bivše srpske krajeve i gradove u njima u Republici Hrvatskoj" (str. 149), kao i to da "Republika Srpska obuhvata više regija, u kojima živi najveći broj Srba iz bivše Republike Bosne i Hercegovine", i dalje: "Manji broj Srba živi u naseljima izvan Republike Srpske, u Federaciji Bosne i Hercegovine, izmešani sa muslimanima i Hrvatima, ali i u srpskim regijama ima u malom broju muslimana i Hrvata. Hrvati su iz svojih krajeva proterali Srbe ili su se Srbi, da bi sačuvali život, iselili" (str. 146). Otkuda "mali broj muslimana" u srpskim regijama, udžbenik ne kaže.

"Stručna" podrška

Nije jasan ni odnos između Srba i Hrvata, jer prema udžbeniku iz istorije za isti razred, koji je odobren 12. jula 2005., "u Bosni" su ratovali Srbi protiv Muslimana - s velikim m, za razliku od muslimana, s malim m, iz udžbenika za geografiju - i Muslimani protiv Hrvata: "U Hrvatskoj je buktala mržnja između Srba i Hrvata, a u Bosni je rat poprimio i svoju versku dimenziju. Počeo je kao sukob Srba i Muslimana, da bi od 1993. izbio i žestoki rat između Muslimana i Hrvata" (str. 191). Na stranu sad sve ostalo - nepismenost, laž, glupost - što se može iščitati iz ovih redova: jasno je da je ovakvim prikazivanjem nedavnih događaja započet još jedan krug u prisvajanju istorije i njenoj zloupotrebi, i u tom kontekstu treba razumeti i sve što se događa u vezi sa Istorijskom čitankom.

Urednica srpskog izdanja Istorijske čitanke je Dubravka Stojanović, predavačica na odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu i autorka studije "Srbija i demokratija: 1903-1914", za koju je dobila Nagradu grada Beograda za društvene i humanističke nauke za 2003. godinu.

- Utisak je da istorija u srpskom društvu i dalje ima ogroman legitimacijski potencijal: sve važnije odluke, ili načelni politički programi temelje se na istorijskim "činjenicama" ili se tim "činjenicama" obrazlažu. U kakvom je stanju danas srpska istoriografija i može li da nosi legitimacijski teret koji je, čini se, dobrovoljno prihvatila?

- Nije prihvatila – ona je sama sebe postavila na to mesto. Radi se o tome da su naša istraživanja ideoloških korena programa koji je Srbiju odveo u rat devedesetih (objavljena u knjizi "Srpska strana rata", 1996.) pokazala da je prvo ideološki zaokružen program, a tek je onda, dve-tri godine kasnije, Slobodan Milošević došao na vlast. U tom pravljenju programa "istorija" je bila jedan od najvažnijih argumenata. Legitimacija koju je ona "stručno obezbedila" imala je nekoliko važnih nivoa, ali je možda najvažnija bila određena stereotipna matrica koja je gotovo iz večeri u veče, pomoću zloupotrebe istorijskih činjenica iz različitih epoha, emitovana u udarnim terminima na TV ekranima. Ta matrica je za svoju os imala tvrdnju da su Srbi "istorijski ispravan" narod, koji "nikome nije naneo zlo", a da su istovremeno bili žrtva svih okolnih naroda.

POVRATAK S BESPUĆA POVIJESNE PODLOSTI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.