NAPRIJED NAŠI FOTELJAŠI!
Ivan LOVRENOVIĆ
9. kolovoza, 2006.

Iz ambijenta hrvatske političke komponente u bosansko-hercegovačkom predizbornom mozaiku odavno već ne dolazi ništa važno ni obavezujuće, sve se svelo na sitno kalkulantsko izglédanje – tko će osvojiti koje zastupničko mjesto, i, onda, koju ministarsku fotelju. O bilo kakvoj ozbiljnijoj politici tu se više odavno ne može govoriti. A sudeći po strankama i osobama koje će sudjelovati na izborima, tako će ostati i dalje

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Predizborna politička scena u Bosni i Hercegovini, na kojoj se već razmjenjuju jaki i nimalo čisti udarci, pa je jasno da se unaprijed valja pripremiti na pojačavanje džumbusa kako se približava početak listopada, po mnogim je elementima sasvim različita od svih poslijeratnih uvertira u izbore. Uvijek do sada "glavni igrači" bile su tri etnonacionalne stranke i njihovi lideri (bošnjačka SDA, srpska SDS i hrvatska HDZ), te se unaprijed znalo da će se vlast dijeliti između njih, uz manjinsko ali stalno sudjelovanje Stranke za Bosnu i Hercegovinu, te povremeno Socijaldemokratske partije. Izuzetak je bila kratkotrajna vladavina Alijanse za promjene 2001. godine, pod vodstvom SDP-a, koja je kao nedovoljno osmišljen i nedosljedno podržavan projekt međunarodne zajednice brzo i neslavno završila.

U međuvremenu mnogo toga se promijenilo u uobičajenoj tronacionalno-trostranačkoj shemi. U Republici Srpskoj SDS je, što kroz skoro otvorenu vezu sa zastrašujućim sistemom korupcije, što kroz nepodnošljivu hipoteku ratne politike, zločina i neuhapšenih Mladića i Karadžića, što kroz sam protok vremena i "prirodno" udaljavanje ljudi od ratne logike i afekata, rapidno gubio pozicije. Njih je, pak, sistematski i nezaustavljivo zaposjedao Milorad Dodik sa svojim Savezom nezavisnih socijaldemokrata. Danas je Dodik, gotovo bi se moglo reći, pobjednik i prije izbora – toliko je očevidna njegova dominacija u srpskom političkom prostoru, a mogu se čuti i prognoze da će SNSD biti stranka s najvećim izbornim rezultatom u cijeloj Bosni i Hercegovini.
 
Ubilački instinkt
 
Najkompliciranija je situacija s trima najjačim strankama koje su, ovako ili onako, naslonjene na volju bošnjačkoga biračkog tijela – SDA, SBiH i SDP. I prije se naslućivalo da će u SDA pod vodstvom Sulejmana Tihića morati doći do ozbiljne unutarnje tektonike, jer je ovaj političar pokazao da mu namjere za reformiranje i pretvaranje stranke u centrističku i multinacionalnu nisu tek demagoška magla. Je li Tihić time kanio ispunjavati neki eventualni Izetbegovićev amanet (prisjetimo se, ovaj je nesumnjivi lider Bošnjaka i muslimana pred kraj svoje političke karijere govorio kako je "budućnost Bosne i Hercegovine u umjerenim nacionalnim strankama"), ili je riječ o njegovome vlastitom političkom izboru – tek, činjenica je da Tihić najžešće nezadovoljstvo izaziva među nacionalno i vjerski tvrdim krugovima, kako onima u SDA, tako i u drugim strankama.
 
To se pretvorilo u prave napade osobito otkako je proljetos, u sklopu pregovora o ustavnim promjenama, došlo do približavanja Tihića i Zlatka Lagumdžije, predsjednika SDP-a. Naravno, to približavanje nije bilo rezultat programsko-političkoga usuglašavanja, nego izraz političke racionalnosti i pragmatizma u zajedničkom traženju izlaza iz sadašnje ustavno-političke zakovanosti i stagnacije. No, protivnicima ta veza danas, mjesec i pol pred izbore, služi za sve histeričniju medijsku satanizaciju Tihića kao "izdajnika bošnjačkih interesa".
 
Na sva ona mjesta na kojima je Tihić u svojemu reformizmu nužno morao "otvoriti bokove", ubilačkim političkim instinktom nemilosrdno je nasrnuo Haris Silajdžić. Poražen od Tihića na prošlim predsjedničkim izborima, on prema Izetbegovićevom nasljedniku sasvim evidentno nosi i snažan osobni ressentiment. Iskoristivši po tko zna koji put stranku koju je osnovao, on se iz četverogodišnje političke apstinencije vratio na čelo SBIH i ponovo kandidirao za bošnjačkoga člana Predsjedništva, kao izravan konkurent Tihiću.
 
U toku pregovora o ustavnim  promjenama Tihića i Lagumdžiju je proglasio narodnim izdajnicima i rušiteljima države, a svoju poziciju u javnosti proklamira kao jedino državotvornu i patriotsku, vrlo vješto emitirajući snažnu nacionalnu, često krajnje nacionalističku poruku bošnjačkom biračkom tijelu. I onda i danas za Silajdžićevu poziciju u političkoj javnosti i kroz medije najprljavije poslove ocrnjivanja Tihića i Lagumdžije obavljaju predstavnici nekih malih, ekstremno desnih i šovinističkih partija poput Bosanske stranke, na čelu s predsjednikom Mirnesom Ajanovićem i publicistom Fatmirom Alispahićem, a otužno je kako su se na istim frekvencijama našli SDP-ovi otpadnici poput Sejfudina Tokića i Ive Komšića.
 

NAPRIJED NAŠI FOTELJAŠI!
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.