RADNICI NA REDALJCI
Ivica ĐIKIĆ / Surađivao: Igor LASIĆ
9. kolovoza, 2006.

Različiti ljudi s različitim interesima tokom protekla četiri mjeseca javno su zastupali nezadovoljne radnike ili su im iz ugodne pozadine slali bezrezervnu podršku praćenu slanjem vlastitih ljudi koji su, jednim dijelom, upravljali radničkim potezima. Među njima, najsumnjiviji su umirovljeni general Ante Roso koji je u radnički odvjetnički tim instalirao dvojicu sebi bliskih zagrebačkih odvjetnika – Branimira i Želimira Pocrnića i preko njih dobivao insajderske informacije, te Krešimir Krsnik, odvjetnik, koji je radnicima dugo davao lažnu nadu da će pobiti tužbe protiv njih

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Poslije gotovo četveromjesečnog iscrpljujućeg boravka u prostorima Tvornice duhana Zagreb, koju je u vrlo mutnoj privatizaciji tokom devedesetih godina stekla moćna Tvornica duhana Rovinj, četrdesetak radnika nekadašnjeg nikotinskog diva iz zagrebačke Jagićeve ulice našlo se u sasvim apsurdnoj situaciji: mole boga da gazde iz Rovinja povuku izvanredne otkaze koje su im podijelili zato što su ostali u pogonima predviđenim za gašenje i da im dadu otpremnine – prosječno 360 tisuća kuna brutto – koje su im, u slučaju da se ne žele preseliti u istarski Kanfanar, nudili i prije nego što su radnici počeli noćiti u tvorničkim prostorima. Stotinu i dvadeset dana muke i borbe da bi se dobilo ono što se moglo dobiti prvoga dana – pa, i nije neki rezultat, zar ne? Rezultat, međutim, nikako i nije mogao biti drukčiji zato što su pobunjeni radnici u svojoj pravednoj i poštenoj bici za radna mjesta ispali žrtvama i onih protiv kojih su se borili, i onih koji su formalno bili na njihovoj strani, i državnih struktura čija sporost uvijek ide na ruku bogatima i moćnima.

Radničke legije

Na stranicama lista koji čitate već je dosta napisano o ulozi Tvornice duhana Rovinj i državnog aparata u ovoj priči, kao i o ulozi novih domaćih kapitalista koji hladnokrvno zahtijevaju potpunu državnu zaštitu od nezahvalnih radničkih legija, zanemarujući činjenicu da su svoja enormna bogatstva stjecali na pljački koju je osmislila i odobrila vlast, a pri čemu su radnici završavali na ulicama: državi, naravno, ne pada na pamet da se obračunava sa svojom nekadašnjom nakaradnom politikom i kriminalom koji je proizvela, što poslodavcima – recimo, Tvornici duhana Rovinj – omogućuje da provode poslovne hirove i gase profitabilne pogone, ne obazirući se na radničke sudbine. Sad je, međutim, red da se ponešto progovori i o nakupini različitih ljudi s različitim interesima, koji su tokom protekla četiri mjeseca javno zastupali nezadovoljne radnike ili su im iz ugodne pozadine slali bezrezervnu podršku praćenu slanjem vlastitih ljudi koji su, jednim dijelom, upravljali radničkim potezima.

Predsjednik Novog sindikata Mario Iveković, koji se stavio na čelo radnika iz Jagićeve ulice, odbija, međutim, teze o radničkoj izmanipuliranosti i ljuti se kad se počne govoriti o imenima i interesima nekih ljudi koji su se umiješali u priču o Tvornici duhana Zagrebu, premda s tom pričom nisu imali nikakve veze. Kakva je, primjerice, veza umirovljenog generala Ante Rose s borbom za radnička prava i gdje je taj bivši pripadnik Legije stranaca mogao postati senzibilan na kapitalističko iživljavanje nad sirotinjom? Zašto se, uostalom, ta Rosina socijalna osjetljivost najednom probudila baš u slučaju TDZ-a?

"Što se tiče generala Rose, njegove uloge gotovo da i nema, to su potpuno smiješne insinuacije. On se tamo samo pojavio, kao jedan od mnogih koji su se pojavili. Nama je pismenu podršku dalo barem stotinjak udruga, pa ne znam zašto se sad između svih spominje baš Roso", reći će Iveković, prešućujući ili ne znajući da se Roso nije "tamo samo pojavio", nego je u radnički odvjetnički tim instalirao dvojicu sebi bliskih zagrebačkih odvjetnika – Branimira i Želimira Pocrnića. Ovaj umirovljeni general, koji se posljednjih godina pokušava baviti poduzetništvom i koji je bio suvlasnik ambiciozne građevinske tvrtke "Mediteran union tuneli", posjeduje raskošan kriminalni dosje u Vojnoj sigurnosnoj agenciji, jer je tokom devedesetih godina bio izravno upleten u širok dijapazon nezakonitih aktivnosti: od uključenosti u šverc oružja do mutnih poslova s vojnim automobilima i novcima s državnih računa, a optuživalo ga se, i to vrlo uvjerljivo, da je obnašajući visoke vojne dužnosti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini sudjelovao u razgranatom švercu narkotika.

RADNICI NA REDALJCI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.