Interview



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri


International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba




Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
10. kolovoza, 2006.

ALFI KABILJO, PROSLAVLJENI SKLADATELJ, DIRIGENT, ARANŽER I PRODUCENT, GOVORI O SVOJIM VELIKIM SVJETSKIM USPJESIMA I ISKUSTVIMA, REIZDANJIMA FILMSKE GLAZBE, TE O NOVOME MJUZIKLU

KAD DRŽAVA NEMA SLUHA
Tatjana GROMAČA
9. kolovoza, 2006.

Možete na prste jedne ruke nabrojati koja su nova djela nastala u bilo kojem hrvatskom narodnom kazalištu. Nemate ni jedno novo djelo, da nema Muzičkog biennala koji će proizvesti nekoliko malih komornih opera, ne bi bilo ništa. Mi smo svojedobno snimali i muziku za američke filmove. Naime, Jadran Film je, negdje 50-ih godina, sagradio jednu od najboljih tonskih dvorana uopće na svijetu. To je bio fantastičan studio, a danas Zagreb nema ni jednu pravu dvoranu za snimanje velikog Simfonijskog orkestra. Puno stvari koje su bile sjajna konstrukcija postale su totalna dekonstrukcija, to je isto jedna od tipičnih stvari koje se ovdje dešavaju

< > | cijeli članak | verzija za tisak

1_alfi_3a_200.jpgAlfi Kabiljo, skladatelj širokog i iznimno bogatog opusa, autor koji se smatra najsvestranijim hrvatskim glazbenikom, pripada "klasičnim" imenima hrvatske kulture. Ovjenčan brojnim inozemnim i domaćim nagradama za svoj rad, uključujući i Porina za životno djelo kojeg je primio prije dvije godine, ovaj je gospodin već pola stoljeća "pojam" za muziku visokih standarda - od scenske, zabavne, lake orkestralne ili komorne glazbe, do filmske glazbe ili glazbe za djecu… Alfi Kabiljo autor je mnogih čuvenih mjuzikla, kao što su "Velika trka", "Jalta, Jalta", "Car Franjo Josip u Zagrebu", "Kralj je gol", "Tko pjeva zlo ne misli", glazbi za četrdesetak filmova, stotinjak epizoda TV serija…

Nedavno je u Los Angelesu najčuvenija svjetska gramofonska tvrtka za filmsku glazbu prilikom proslave 25 godina svog postojanja objavila kompilaciju najboljih filmskih glazbi. Na tu je kompilaciju, pored respektabilnih autorskih imena kao što su John Williams, Jerry Goldsmith ili Henry Manzini, uvrštena i muzika Alfi Kabilja, snimana s londonskom nacionalnom filharmonijom za film "Sky Bandit". To, i neka nova domaća izdanja čuvenih filmskih muzika Alfi Kabilja, kao i mjuzikl kojeg priprema, bili su povod našeg razgovora sa proslavljenim kompozitorom.
 
- Vi ste čovjek koji je puno putovao svijetom - Seul, Tel Aviv, Meksiko City, Caracas, Malta, Barcelona, Tokio...
 
- Prije sam dosta putovao, išao sam dosta u London, i u Los Angeles, tamo sam radio glazbu za filmove. Snimao sam dosta i u Beču, u Barceloni, Madridu, u Parizu sam živio jedno vrijeme, u Tokiu sam snimao… To je bilo jako lijepo, mogao bih i sada isto, makar sam dosta kontakata izgubio, a kontakt je najbitnija stvar. Osim toga, sve se stalno mijenja, jako brzo… Dosta sam se naputovao, mada, u ono vrijeme kada sam puno putovao nije bilo tako jednostavno kao danas. Karta do Rio de Janeira bila je oko 5000 dolara, danas do Rio de Janeira možete doći za 500, 600 dolara… Tada ste za sve trebali vize… Ali mislim da sam ja iskoristio taj period, sedamdesetih godina, kada su bili ti veliki svjetski festivali, proskitao sam se, dobio sam masu nagrada, baš mogu reći da sam iskoristio taj period u show businessu kao malo tko. Mislim da nema kompozitora na svijetu koji je dobio toliko internacionalnih nagrada na tim festivalima kao ja.
 
Brušenje zanata
 
- Što je, po vama, pogodovalo tom uspjehu, uz, naravno, neosporan talent i rad? Da li ste vi imali neke osobito dobre kontakte, nekog agenta koji je radio za vas?
 
- Nažalost, ne, imao sam samo agenta u Los Angelesu, ali to je bilo u vrijeme kada sam već bio nešto postigao… Uopće, doći do agenta je problem, ima toliko kompozitora, u Los Angelesu oko 10.000, danas sigurno i više, otkako su prevladali sintisajzeri, ali možda ih radi 200, 300… U ono vrijeme ja sam ispekao taj zanat na festivalima u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji. Tamo sam izbrusio zanat, kakve pjesme pisati… Uvijek su bili dobri živi orkestri, ja sam dirigirao, imao sam sjajne pjevače. To je jedan velik preduvjet što sam imao stvarno iznimne pjevače, od Vice Vukova, Ive Robića, Radojke Šverko, Kiće Slabinca, Tereze, Zdenke Vučković, Arsena, Gabi, Miše Kovača, Josipe Lisac… Sa Radojkom Šverko imao sam nevjerojatne uspjehe u Rio de Janeiru, čitav se stadion digao na noge i pjevao zajedno sa nama, to se rijetko dešava. Uglavnom, govorili su da nitko, čak ni "Beatlesi", nisu imali tako ogroman uspjeh kao Radojka Šverko u Južnoj Americi. Kao podsjetnik na ta sjajna vremena, sada mi upravo izlazi jedan CD kod Croatia Recordsa, zove se "Pjesme za sva vremena", i izaći će mi "Šansone za sva vremena".
 

KAD DRŽAVA NEMA SLUHA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA
naslovna_1090_150.jpg